Svako putovanje počinje odlukom da se putuje

Donijeli odluku preko noći, usput, slučajno ili nakon dugotrajnog promišljanja, premišljanja, odustajanja pa ipak ne (kao ja), svako putovanje počinje odlukom da se putuje. Odabirom gdje i kako. A ponajviše zašto.

Nakon mnogo premišljanja, stopostotnih odustajanja i dvadeset, šezdeset, trideset pa sedamdesetdva posto neodustajanja, konačna odluka da krenem na put je pala krajem siječnja. Budući da sam cijelog života bila štreberica (ne uvijek odlična), započela sam s pripremama. Da, tri puna mjeseca i nešto sitno unaprijed.

Prvo neobaveznim surfanjem Internetom (što sve ima), pa onda tematskim (što ako moram mijenjati novce, što ako želim popiti kavu/pojesti kolače/jesti bilo što, a što ću sigurno htjeti i to često), što trebam, a što ne trebam vidjeti.

Nakon toga booking.com pa pregled recenzija hotela – u jednom je lift preglasan, u drugom se čuje iz susjedne sobe kako netko hrče, u petnaestom ne valja doručak, pedeset i prvi je predaleko od Karlovog mosta, a stoosamdesetičetvrti ima neljubazno osoblje na recepciji. Pa razgledavanje fotografija – u jednom mi je soba premala, u petom mi se ne sviđa kupaonica, u dvadesetiosmom ne vidim prozor, u dvjestošezdesetom me deprimira slika na zidu. Nakon višednevnog prečitavanja zadovoljnih i nezadovoljnih gostiju, klikanja po fotografijama doručaka, ručnika i recepcija, odabirem četiri za uži izbor. Preko fejsa pričam s Katerinom da odaberemo jedan. Naglašavam joj da mora biti na udaljenosti hoda od glavnog kolodvora. Kaže ona: “Imaš podzemnu”, “Ne vozim se podzemnom”, kažem ja. “Imaš Uber”, opet će ona. “Ne vozim se Uberom”, ponavljam se ja. “Sad vidiš zašto putujem sama. Ko bi me trpio”, konstatiram činjenicu. “Ma nije to ništa”, kaže Katerina. “Naravno”, odgovaram “ti si psihijatrica, tebi je svaki luđak baš taman”.

Smijemo se. Istini i odabiremo hotel. Manji, 17 minuta hoda od željezničkog i 17 minuta od Karlovog mosta. Di ćeš bolje. Gledajući ovako unaprijed. Može li bolje ili gore vidjet ću kad stignem.

salvator

One problem solved. Another 43214321 koje sama smislim, to go.

Isti postupak odabira hotela za Beč u putu za Prag i u povratku iz Praga. Jer vožnja od 10-ak sati odjednom mi se učinila preduga za moj stari kostur, atrofirajuću muskulaturu i kočenja u dijelovima tijela za koje nisam ni znala da ih imam. Stoga sam prepolovila putovanje s tim da silazim u Beču i kad idem i kad se vraćam. Mislim, Beč je Beč, naša stara prijestolnica stoljećima. Jest da sam u njemu bila desetak puta, ali kome može škoditi malo uređene civilizirane države. Makar i na jedno popodne. Ne dva, jer kada se budem vraćala to popodne ću produžiti za Bratislavu. No  o tome u drugim postovima.

Odabir hotela u Beču je kraći jer tražim i rezerviravam hotel koji je najbliže željezničkoj stanici. Ne nosa mi se kofer amo-tamo, a ionako ne ostajem dugo.

Dva hotela rezervirana već početkom veljače.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s