FILM 2019.

 

yellostoneYELLOWSTONE (2018)

Serija o kaubojima i obitelji milijunera koji posjeduje ogroman ranč u Montani. Zapleti u koje su upleteni svi članovi obitelji, svaki na svoj način, mafijaški obračuni, korupcija, nepotizam, ruka ruku mije sustav. Nema lika koji vam je simpatičan jer su svi polu-psihopate, sebični narcisoidni psihotičari. Mene nervira odnos prema konjima koji je grub i bez ikakvih osjećaja, a takav je i odnos među ljudima. Usprkos tome što se međusobno preziru i što nasilje koriste kao svakodnevnu komunikaciju, obitelj pišu velikim slovom. Licemjerno i neuvjerljivo. No, nije jedina serija u kojoj prodaju tu propaganda pa je očito da Ameri imaju velike frustracije koje nastoje kompenzirati veličanjem obitelji kao takve, neovisno što su njezini članovi pokvareni, zli i ne podnose jedni druge. I am not buying it. Glumačka ekipa je solidna, ali su svi likovi beskrajno antipatični. Ne poželite nikada otići u Montanu koja je inače predivna.


theloversTHE LOVERS (2017)
Film dobro počinje, ali se onda raspline u blesavoću. Odrasle, zrele ljude (ili koji bi to barem trebali biti s obzirom na godine – oko 50+) ponašaju se kao tinejdžeri koji se tjeraju. Sve se na kraju svede na seksualne eskapade para koji se do jučer prezirao, ali onda otkriva snažnu strast i pretvara ih u ljubavnike koji varaju svog dugogodišnjeg ljubavnika i ljubavnicu s kojima su namjeravali (i na kraju odlučili) otići. Sada varaju njih kao što su nekada varali jedno drugo. Koliko je to zapravo SF zna svaka osoba koja je napunila te godine i u skladu s njima sazrila. Naravno, postoje ljudi koji nikada ne prijeđu pubertet, no koliko su oni zapravo zanimljivi kao likovi?! Meni, nimalo. Stoga ako želite gledati inače solidnu glumicu i glumca kako se zapravo ponižavaju u vrlo neuvjerljivom uratku, izvolite. Možda vi nećete imati isti dojam, no to je stvar ukusa, razine zrelosti i životnog iskustva.


harvestELIZABETH HARVEST (2018)

Priča o ljudskoj želji da živi zauvijek makar i preko svojih klonova. Interesantno posložena radnja, dobro odabrana glumica za glavni lik. Iako cijela priča jest pomalo klimava što se tiče znanstvenih mogućnosti, same premise i problematiziranja nekih moralnih i etičkih pitanja su zanimljive. Naravno sve je opet rađeno na temelju priče o Modrobradom i kršenja zabrane da netko uđe negdje, a on to naravno učini pa bude kažnjen (u ovom slučaju ona). Nije jasno zašto se uopće spominje soba u koju se ne smije ulaziti kao test povjerenja za koji se unaprijed zna da će biti izigran. Nešto poput jabuke u rajskom vrtu 😉


thenightI AM THE NIGHT (2019)

Navodno također po istinitom slučaju. Tinejdžerka i novinar pijanica nastoje otkriti tajne vezane uz njezino porijeklo. Odgojila ju je crnkinja kao svoju kći, a ona je zapravo kći doktora koji je u svojoj šaci držao veliki broj policije, pravosuđa i raznih drugih autoriteta koji su mu gledali kroz prste jer je radio zabranjene abortuse njihovim ženama, ljubavnicama, kćerima. Djevojka otkriva tajnu koja ju gotovo uništi. Nažalost, kao gledatelji tu tajnu otkrijemo puno prije nje. A pijani novinar je toliko preglumljen lik da je totalno neuvjerljiv. Da netko svaki dan popije bocu whiskey-a i drogira se ne bi bio sposoban ni stajati, a kamo li razotkrivati neki slučaj.


 

insecretIN SECRET (2013)

Film snimljen prema Zolinom romanu o Theresi Raquen. Atmosferičan, dobar odabir glumaca, čak i sporednih, odlična kostimografija i scenografija, dobra režija. Vrijedi pogledati, pogotovo ako volite Zolu. Radnja problematizira život ljubavnika prije i nakon što om se pokazuje ako netko može i pomisliti da može normalno dalje živjeti nakon što izvrši umorstvo. Što se događa u njegovoj i njezinoj nutrini i kako se to odrazi na ljubavničku strast.  Odlično odglumljeno. Vrijedi pogledati.


invasionHOME INVASION (2016)

Žena je sama doma s djetetom. Dolaze nasilnici koji provale u kuću neovisno što je zaštićena sa svim mogućim alarmima (stvarno smo oduševljeni takvim alarmima koji ničemu ne služe kako ovakvi filmovi pokazuju), a spasiti se uspije tako što je neprekidno na telefonskoj liniji sa nekim likom u call centru zaštitarske službe, koji joj daje smjernice kud da ide jer na kamerama vidi gdje je ona, a gdje su nasilnici. Naravno da ta domaćica uspije pobijediti tri vrhunska kriminalca, a u tome joj naravno pomogne i dječak koji shvati da zapravo obožava svoju pomajku koju na početku filma silno mrzi. Eto, ne morate gledati film, sve znate. A i da ga gledate, činilo bi vam se da ste takav film vidjeli već barem 100 puta. 


comeandfindmeCOME AND FIND ME (2016)

Površna ljubavna pričica u kojoj tip otkriva da ljubav njegovog života nije ona za koju je mislio da je. Ona nestaje, a on je spreman riskirati vlastiti život da ju pronađe. Trpi otmice, batine, pretnje smrću i svašta nešto, ali ne odustaje da ju nađe iako korak po korak svhaća da je ona nekakva agentica koja mu je lagala o svemu što uopće zna o njoj. Ipak njegova je ljubav toliko jaka da će čak i s njom radije umrijeti nego ju prepustiti njezinoj sudbini. Jao, jao, jao. Ako volite takve budalaštine, pogledajte, inače izbjegnite. Ono što je meni osobno beskrajno žao je što nakon Breaking Bad – jedne od najboljih serija svih vremena, i lika Jessie kojeg je tamo maestralno utjelovio, glumac Aaron Paul više nije dobio niti jednu ulogu u kojoj je mogao pokazati svoj glumački talent.


weddingAFTER THE WEDDING (2006)

Danska drama. Lik koji u Indiji radi u sirotištu prisiljen je stjecajem okolnosti vratiti se u Dansku da bi se sastao s milijarderom koji bi uložio u sirotište, ali traži da on osobno dođe. Povratkom lik saznaje nešto što će ga natjerati da preispita svoj život te da na kraju promijeni svoju odluku da se direktno posveti radu sa siromašnima na tlu Indije. Privatno za njega postaje važnije i značajnije od društvenog. Malo je prespora radnja, pojedini likovi su previše antipatični, uključujući u ovom slučaju i inače solidnog glumca  Mads Mikkelsena, a i motivacije likova su poprilično upitne.


28weeks28 WEEKS LATER (2007)

Reći ću samo – nikako ne gledati. Glupo da gluplje ne može biti i uz to potpuno nezanimljivo i nimalo strašno. Osim naravno ako vas ne plaše do zla boga dosadni zombiji raskolačenih očiju i krvavih usta koji bauljaju okolo. Glupo i dosadno. Žalosno je gledati kako odličan glumac iz “Skidajte se do kraja”, Robert Carlyle, u nedostatku dobrih uloga koje mu se nude, prihvaća očajno loše horore. Čovjek valjda isto mora platiti račune.


leftoversTHE LEFTOVERS (2018) – 2. SEZONA

Ni prva sezona mi se nije dopala pa ne znam zašto sam uopće gledala drugu. Al jesam, i da, opet sam požalila. Jedino dobro je što treću sigurno neću gledati. Ovo je jedna od onih serija u kojoj scenarist nabaca sve čega se može dosjetiti, ali ništa ne objasni, odnosno ne poveže s nečim kako bismo razumjeli zašto uopće to uvodi kao motiv. Budući da se tako odnosi prema svim motivima koje je uveo, stvarno postane zamorno pratiti radnju u kojoj nemaš pojma zašto se nešto događa i koja je motivacija ljudi da rade to što rade – i pojedinačno i zajednički. A onda mu se dopalo da glavni lik zapravo umre i ode na onaj svijet, koji je zapravo veliki hotel, gdje se treba sukobiti s demonom koji ga opsjeda i tamo ga “ubiti”. I kad to napravi, nije scenaristu dovoljno, nego ga još jednom pošalje s onu stranu potpuno bezveze. Majko moja koja krajnja zamorna budalaština. Osim toga stvarno bih voljela znati tko je ikada pomislio da  Justin Theroux zna glumiti. Sve je prestrašno – i radnja i glumci i likovi koje glume i zaplet i rasplet (kojeg zapravo nema). Nikako ne preporučujem iako na imdb-u ima ocjenu od čak 8.3/10. Ja seriji ne bih dala ni 2.


inthevalleyIN A VALLEY OF VIOLENCE (2016)

Nema se što puno govoriti, klasični vestern s par novih neuobičajenih motiva koji unesu malo humora, jedan krasan pas koji naravno mora stradati kako bi glavni glumac, čiji je pas, imao snažan motiv da, umjesto da pobjegne iz grada u koji je kao stranac stigao, ostane i pobije sve one koji su sudjelovali u bezrazložnom ubijanju psa. Nema neke radnje ni likova osim na razini tipova kakve poznajemo iz vestern filmova. Puno pucnjave i previše naturalistički prikazanih ubojstava s puno krvi i rezanjem grkljana u prvom planu.


StockholmSTOCKHOLM (2018)

Bazirano na istinitom slučaju pljačke banke u Stockholmu kada su taoci i taokinje stali na stranu pljačkaša po čemu je kasnije postao poznat “stockholmski sindrom”, pojava kada žrtve stranu na stranu svog nasilnika. Nažalost, u ovom filmu se pomalo demistificira ono što pod tim pojmom podrazumijevamo jer cijela radnja pokazuje da se radilo više o potpuno nemotiviranom i nerazumljivom brzinskom zaljubljivanju jedne od bankovnih službenica u pljačkaša te da su ju ostali slijedili više iz pokušaja da prežive nego što su zaista stali na stranu pljačkaša. Osobno mi je ponašanje te službenice bilo totalno nerazumljivo od početka pa mi se teško bilo uživjeti u radnju kao istitnitu. Ethan Hawke je sve odglumio previše klaunovski i time još više dodao nerazumljivosti cijele situacije. Kolikogod mi Noomi Rapace imponirala u svom prvom filmu “Muškarci koji mrze žene”, svakom svojom novom ulogom zapravo pokazuje da je prilično šablonizirana glumica koja nema neki širi dijapazon izražajnih talenata pa se u svakoj ulozi njezina gluma svodi na prilično blazirano i bezizražajno buljenje. Pogledajte kao informaciju odakle potječe fraza “stockholmski sindrom”, ali ne očekujte nešto pametno ili vrijedno pamćenja.


MUMBAIHOTEL MUMBAI (2018)

Bazirano na istitnitom slučaju napada terorista na Hotel Taj Mahal u Mumbaiu. Film prati nekoliko gostiju i članova osoblja koji nastoje preživjeti i izvući se iz zaista užasne klopke. Hotel je ogromna zgrada u kojoj gosti ostanu zarobljeni ko u zamci bez previše mogućnosti bijega. Mnogi stradaju u pokušaju. Nema neku posebnu vrijednost osim što sa sigurne udaljenosti možete proživjeti strah onih koji su se zaista našli u toj situaciji. Ono što je lijepo vidjeti je kako u takvih ekstremnim situacijama su ljudi spremni žrtvovati vlastiti život za potpune strance.


thepassageTHE PASSAGE (2019)

SF priča u kojoj mnogo toga uopće ne funkcionira, ali je očito da scenaristima i nije bila namjera napraviti pametnu seriju. Recimo da podsjeća na vegetu. Svega pomalo, ničega previše, uglavnom bazirano na općim mjestima s puno neuvjerljivih karaktera i najgorim izborom za glavnog glumca. Likovi su nedorađeni, površni i cijeli zaplet bazira se na jednoj 12-godišnjoj curici. Naravno da vampirske pobude izmjenjenih ljudskih bića pod utjecajem nekakvog milijunima starog virusa koji neoprezni istraživači oslobode, jer glavni znanstvenih traži lijek za svoju od Alzheimera oboljelu suprugu (pa nije važno što će uništiti cijelo čovječanstvo). Slabašno i ne preporučujem.


theactTHE ACT (2019)

Odlična serija o istinitom bizarnom slučaju pred kojim doslovno zanijemite. Granice do kojih je netko poremećen su tako široke, a istovremeno dotični prolazi ispod radara i nitko ne posumnja u stupanj njegove, odnosno njezine poremećenosti je zapanjujuća. To su ljudi koji su živjeli pored drugih ljudi, prijateljevali s njima, kretali se u društvu, nisu bili izolirani negdje u planini, a ipak nitko nije posumnjao ništa dok nije bilo prekasno. Patricia Arquette je fenomenalna kao i djevojka koja glumi Gypsy Blanchard. Svakako pogledajte i ostanite zapanjeni kako život priča daleko strašnije priče od svakog horora.


thesilenceTHE SILENCE (2019)

SF s horor elementima. Jedan od nekoliko u nizu nedavno snimljenih u kojem ljudi moraju biti jako tihi kako ih napadači (obično neka reptilijanski čovjekolika bića vampirskih nagona) ne bi mogli napasti. Apokaliptični filmić u kojem pratimo jednu obitelj koja nastoji preživjeti napade ovih bića kojima je cilj ugristi sve što se kreće. Tak-tak, ali može se pogledati pogotovo ako niste već zasićeni sličnih šablona.

 


blacklakeBLACK LAKE (2016-1018)

Švedska serija koja ima elemente horora i psihološkog trilera. Prijatelji odlaze na skijanje u jedan napušteni hotel (u kojem ipak sve radi i funkcionira – od grijanja, do struje, kuhinje i sve je čisto iako nema posluge) koji jedan od njih želi kupiti. Počinju se događati razne stvari koje su pomalo zastrašujuće, ali koje većinom ostanu nerazjašnjene u svim epizodama do zadnje (vrata podruma koja se ne daju otvoriti kad hoćeš, ali se sama otvaraju kad nitko ne gleda, podrum u koji ipak neki od njih uđu pa se ničeg ne sjećaju kada izađu – iako taj motiv scenarist zaboravi do 3. epizode kada glavni lik hoda po podrumu, ulazi i izlazi po deset puta i sve pamti itd.itd.). Tu su i dva lika Norvežana koji u podrumu zapravo uzgajaju marihuanu i žele ih otjerati pa smišljaju razne stvari da ih prestraše. Istovremeno se ipak radi o nekim nadnaravnim pojavama i duhovima prošlosti koji nastoje stupiti u kontakt s glavnim likom, a ne bi li otkrili upravo njoj tajne koje su bile pokopane preko 60 godina. Yeah, right. Puno muvanja simo tamo pogotovo s baterijama, puno ubojstava, nerazjašnjene pojave crvenila oka itd.itd. Zbrčkano, puno toga raznog udrobljeno i na kraju, za mene, totalno glupo razrješenje.


gentlemanTHE MERRY GENTLEMAN (2008)

Drama o osamljenosti. Snimljena vrlo sporim ritmom koji ovdje funkcionira jer naglašava prazninu života osamljenih ljudi. Svaki lik svoju samoću živi na svoj način i iz drugog razloga, ali zajednički nazivnik je svima isti. U jednom odsječku vremena njihovi se putovi križaju, ali ne zadugo. Žena koja je pobjegla od nasilnog muža i unajmljeni ubojica susrest će se slučajno i uspostaviti vezu koja će biti dublja od svih koje su do tada imali, a opet će biti neostvariva jer možemo pobjeći ili se skrivati od drugih, ali ne i od samih sebe. I svaki sporedni lik koji se pojavljuje nosi pečat osamljenosti. Nema velikih i bučnih scena što doprinosi pomalo klaustrofobičnoj atmosferi i naglašava poantu. Michael Keaton je odličan kao introvertirani rezervirani ubojica, a Kelly Mecdonald uobičajeno dobra kao žena koja nastoji početi život daleko od svog zlostavljača, barem na kratko vrijeme. Vrijedi pogledati ako volite komorne drame.


robinGOODBYE CHRISTOPHER ROBIN (2017)

Biografska priča o autoru Winnie the Pooh-a. Dok sam odrastala nisam se susrela s ovih dječjim slikovnicama i pričama (pjesmama) jer mislim da kod nas nije bilo prevođeno. Poznato mi je iz američkih filmova. Ovaj film donosi obiteljsku priču autora i njegovog sina (djelomično i majke i dadilje) prema kojem je autor i stvorio lik dječaka i njegovog medvjedića. Ono što je fascinantno je kako je taj lik osvojio cijeli svijet jer je očito pogodio neku žicu koja je bila vangranična i vanvremenska. S druge strane zanimljivo je kako nešto što usrećuje milijune zapravo je unesrećivalo onog zbog kojeg je sve to nastalo. Problem filma su malo predugačke scene igre oca s dječakom iz koje su onda nastali motivi za njegove knjige. Mogli su i trebali biti režirani s više ritma i dinamike. I naravno tu je i sretan kraj.


miniaturistTHE MINIATURIST (2017)

Film u dva dijela snimljen prema romanu. Prvi dio koliko toliko interesantan, što se radnje tiče, a režijski svaki kadar osmišljen kao slika starih nizozemskih majstora što je vizualno prilično atraktivno. Radnja u prvom dijelu obećava, no sva obećanja rasplinu se u drugom dijelu i na kraju ne ostane mnogo. Sam lik minijaturistice koji je trebao biti okosnica svih događanja, zapravo je nemotiviran i potpuno nedorečen. Jer na stranu sva ostala događanja i prikaz mržnje prema homoseksualcima  u Nizozemskoj 17. stoljeća, gledatelja zapravo zanima zašto minijaturistica radi to što radi. Objašnjenje da je to zato što joj se pojavljuju slike koje sama ne zna objasniti je zapravo odraz nedostatka mašte same autorice koja je pribjegla površnom objašnjenju. Može se pogledati, ali budite spremni na razočaranje nakon mnogo obećanja.


affairTHE TRUTH ABOUT THE HARRY QUEBERT AFFAIR (2019)

Solidan psihološki triler u 10 epizoda iako ima dosta rupa koje su se mogle izbjeći i koji bi bio još napetiji i zanimljiviji da je snimljen kao mini serija. Ovako ima previše ponovljenih motiva koji usporavaju radnju, a ništa joj ne koriste. Glavni glumac nije baš dobro donio lik uspješnog pisca koji se preko ušiju zaljubi u 15-godišnjakinju. Motiv “Lolite” ovdje je uzet samo kao pokretač radnje, jer djevojka bude ubijena, a tko ju je ubio zapravo istražuje mladi kolega pisac kojem je zaljubljeni Harry zapravo bio mentor i prijatelj. Serija ima podosta obrata i kraj je po sistemu “kad ste pomislili na svakog da može biti ubojica, neće biti, ali će biti onaj na koga niste, jer vam ima najmanje motiva da to bude”. I tako i biva pa je kraj razočaravajući. No, serija drži pažnju usprkos svim scenarističkim propustima i slabostima. Djevojka koja glumi Nolu/Lolitu je zaista odlična i uživljena u ulogu. Šteta što to nije slučaj s njezinim partnerom. Može se pogledati, ali ne očekujte nešto što ćete pamtiti duže od ručka.


tedbundyEXTREMELY WICKED, SHOCKINGLY EVIL AND VILE (2019)

Djelomična priča o serijskom ubojici iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Tedu Bundyu. Fokus je na njegovom odnosu s Liz, ženom s kojom je godinama živio prije nego je počeo ubijati. Ono što čovjeka mora užasnuti je totalno odsudstvo svakog razuma kod žena koje su mu slijepo vjerovale i bile spremne ići protiv svih i svakog. Ili kao što je Liz sama rekla: “Kad sam s njim osjećam se moćno, bez njega sam nitko i ništa”. Kad shvatiš da netko tako zaista i misli onda ti je jasno zašto neke žene rade to što rade, zašto recimo pišu, održavaju vezu ili se čak udaju za osobe koje služe doživotne smrtne kazne ili su osuđenici na smrt. Patologija je to teže vrste, ali ima svoje objašnjenje. Film je rađen po istinitim događajima i osobama, ali nije kronološki i ne obuhvaća sve aspekte te se ne temelji na samim zločinima psihopate, već više želi prikazati tu fascinaciju žena njegovom osobom, koja je neke od njih na kraju i koštala života. Meni je pak bilo fascinantno vidjeti sve one žene koje su kasnije prisustvovale njegovom suđenju na kojem su otkrivane činjenice o izuzetnoj monstruoznosti njegovih zločina, a koje su se ponašale kao da se radi o pop zvijezdi na čijem su koncertu. Meni je stoga fascinantnija psihologija tih žena, nego psihopate samog, iako mi se čini da je i takvo ponašanje žena u jednu ruku čista patologija.


victim

THE VICTIM (2019)

Odlična škotska mini serija. Svakako pogledajte. Svijet i odnosi među ljudima nisu crno-bijeli. Ono što nam se čini lako shvatljivo, uopće to nije. Suditi nekome je lako kada ga ne poznaješ jer ne znaš tko je i što ga motivira. Tanka je granica između žrtve i nasilnika. Može li čovjek nastaviti živjeti normalno nakon velike tragedije. Serija ne odgovara na ova pitanja, ona ih otvara. Jer odgovora, pravog, jedinog i jednog nema. Stoga činimo što moramo ili što možemo. Nekada je to dovoljno, a nekad puno previše.


prodigyTHE PRODIGY (2019)

Tko je gledao Predskazanje ili Rosemarynu bebu, ne bi trebao gledati ovu preblijedu kopiju, odnosno pokušaj da se nešto slično snimi. Glavna glumica je očajno neuvjerljiva iako se trudi, tata je maneken bez ikakvih emocija, a mali jest antipatičan kakav i treba biti, ali ni malo zastrašujući. Ideja je da se u njemu bori duša zlikovca koji je ženama sijekao ruke i ubijao ih, a koji je umro u istom trenutku kada se mali rodio pa se “prikačio” za njega i onda se bori za njegovu dušu. Kad mali navrši 8 godina ili će pobijediti taj zlikovac u njemu ili će duša malog preživjeti. Zašto baš s 8 godina nitko ne zna. Cijeli film je budalaština i skoro pa nimalo napet. Ne preporučujem gledati.


professorTHE PROFESSOR AND THE MADMAN (2019)

Priča o autoru enciklopedijskog rječnika kojeg je unajmilo Oxfordsko sveučilište i šizofreničara zatvorenog u ludnicu nakon što je ubio nevinog čovjeka misleći da je njegov progonitelj. Luđaka glumi Sean Penn maestralno. Radnja je ok, režija također, glumačke izvedbe Penna i Gibsona isto, tako da nemam primjedbi. Navodno je čak i po istinitom događaju i likovima što cijeloj priči daje dodatnu vrijednost. Može li nas posao spasiti da ne poludimo ili je pretjerana strast prema poslu samo još jedan oblik ludila, može li nas od ludila spasiti ljubav ili će nas samo još dublje u njega gurnuti? Pogledajte.


DESTROYERDESTROYER (2018)

Iako me uopće ne zanimaju ovakve teme uzela sam ga gledati radi Nicole Kidman, jer ju smatram jednom od najboljih glumica današnjice. I ovdje se dala maksimalno poružniti, ali za razliku od filma Sati, to je bilo sasvim besmisleno. Naime, nakon milijun filmova u kojima smo gledali razne muškarce policajce/detektive/agente koji zbog toga što im partner biva ubijen pribjegnu alkoholu, spavanju u autu, mamurlucima i osobnoj izolaciji od svega i svakoga, ali naravno na kraju ipak riješe slučaj koji nitko drugi ne može (!), sada smo dobili i ženu koja je isto kao i oni antipatična i koja usprkos tome što 15-ak godina živi ko klošarica alkoholičarka, ipak ima više vijuga u glavi od cjelokupne policije. da riješi slučaj. Naravno onaj zbog kojeg je i postala alkoholičarka-skitnica jer 15 godina nije mogla to prevazići. Meni se film ni malo nije svidio, likovi su mi bezveni i prazni, a cijela radnja je šablonska pa manje više znaš sve što će se odigrati. 


thepool

THE POOL (2018)

Moj prvi tajlandski film. Horor. Zanatski odlično napravljen. Napet do kraja. Muška uloga vrlo dobro odglumljena, ženska jako slabo. Scenarist se stvarno iživljavao na jadnom glavnom liku i očito je smišljavao sve moguće što bi se moglo desiti nekom tko ostane zarobljen u praznom 6 metarskom bazenu iz kojeg ne može van danima. Zanimljivo i napeto pa tko voli filmove o tome kako se likovi snalaze u ekstremnim situacijama s onim što nađu oko sebe, nek pogleda. Meni nije bilo žao vremena iako se ne radi niti o velikom niti o značajnom filmu.


gretaGRETA (2018)

Greta Neil Jordana je sasvim podnošljiv psihološki triler. Isabelle Huppert je sasvim uvjerljiva kao psihopatska manipulatorica (jer po mom mišljenju i sve druge uloge u kojima je glumila donijela je na isti hladan i rezerviran način bez ikakve emocije). Završetak je malo zbrzan i nedovoljno razrađen, ali sve u svemu atmosfera napetosti se lijepo gradi i postepeno intenzivira. Pouka filma je kad nađete u tramvaju ili busu ostavljenu žensku torbicu, odnesite ju na policiju i ne vraćajte ju osobno :).


cousinMY COUSIN RACHEL (2017)

Snimljeno po romanu Daphne du Maurier, koju znamo i po knjizi i filmu Rebecca. Radnja je smještena u 19.st. i priča je o iluzijama, kako one nastaju i opstaju usprkos činjenicama, dvosmislenostima, predrasudama, nejasnoćama. Stvarima koje mogu biti ono što mislimo da jesu, ali i nešto drugo. I nikada ne možemo biti sasvim sigurni. Rachel Weisz je jako dobra u otjelovljavanju karaktera kojeg glumi. Solidno.

 


motherfathersonMotherFatherSon (2019.)

Solidna psihološka drama s jakom glumačkom ekipom doraslom zadatku. Bazirana na odnosima u obitelji koja bi trebala imati sve iz ugla običnih smrtnika, a zapravo je rastrzana nerazumijevanjem, lažima, krivim očekivanjima, razočaranjima, propalim iluzijama, zametnutim emocijama. Igre i igrice u kojima majka, otac i sin nastoje nadigrati onog drugog, vratiti mu milo za drago ili mu pokazati da nije tako moćan kao što misli. Tragična sudbina koja zadesi sina u jednom trenu (moždani udar) pokretač je raščišćavanja bolesnih odnosa nadmoći i podčinjenosti koja ipak nije prikazana u crno-bijelom tonu, već kao niz isprepletenosti koji sežu dublje u prošlost. Vrijedi pogledati.


parkav666 PARK AVENUE (2012)

Može se pogledati, ali puna je scenarističkih nelogičnosti i više nalikuje sapunici nego horor psihiloškoj seriji. U nedostatku novih ideja za razvoj radnje, recikliraju se uvijek isti motivi, ono što treba koliko toliko objasniti ostavlja se otvoreno jer se zapravo ne zna na koji način bi se uklopilo u osnovnu postavku – prisutnost vraga/đavla/sotone u jednoj zgradi na Park Avenue. Tu je brdo raznih likova i mikro radnji kojima se uklapaju u osnovnu. Pitko, ali beznačajno.


 

guiltyx

THE GUILTY (2018)

Odličan danski triler u kojem je samo jedan lik i sve se odigrava u call centru za hitne slučajeve. Neočekivan preokret, sjajna gluma, sve posloženo kako treba biti. Nema rupa, nema suvišnih scena, nema nedostatka motiviranosti. Knjiški primjer kako se rade napeti psihološki trileri. Po meni, bez greške. Svakako gledati.

 

 


secretSECRET IN THEIR EYES (2015)

Pristojan triler/drama s preobratom na kraju. Nije odličan jer mu nešto fali: kemija između glavnih likova za koje između redova (scena) isčitamo da su bili zaljubljeni, ali to ne vidimo niti osjećamo. U velikoj mjeri za to je “kriv” glavni glumac koji je neuvjerljiv i kao lik (odgovornost scenarista), ali i zbog neproživljene glume samog glumca. Najbolja je Julia iako je gledatelj stalno svjestan da se radi o Juliji Roberts, a ne o ženi koju glumi. Sve u svemu sama radnja je solidna iako je režija neinventivna i previše se oslanja na danas popularno skakanje prošlost-sadašnjost. Po meni bez ikakvog stvarnog opravdanja. Može se pogledati.


timefreakTIME FREAK (2018)

Simpatična ideja i razrada. Nažalost, za mene vrlo loše odabran glavni glumac. Sam po sebi nije tako loš, ali u kombinaciji s glavnom glumicom je totalno neuvjerljiv. Nikako si ne pašu kao par pa mi je stoga njihova ljubav totalno neuvjerljiva. Najbolji u filmu je najbolji prijatelj glavnog lika – i glumački i scenaristički – a najlošiji je kraj jer je suprotan osnovnoj ideji koja se tijekom filma prilično razumljivo i vrlo duhovito prikazala. Većina to neće ni primijetiti, ali ja sam freak za razmišljanje o vremenu kao 4. dimenziji i interesira me sve s tim u vezi, pa kad netko koristi ideju puta kroz vrijeme onda mora to jako pametno složiti da bi meni bilo dobro. Koga to ne smeta, uživat će jer je filmić simpatičan i pitak.


glass

GLASS (2019)

Meni je ovo totalna bezvezarija. Nisam ljubiteljica filmova kojima je tema strip i stripovski junaci. Ovdje čak nije niti to jer se radi o poigravanju idejom da psihički poremećaji višestrukih ličnosti (osoba koje su u djetinjstvu bile teško traumatizirane ili su traumu doživjele nekom velikom tragedijom) rađaju osjećaj nadnaravnih sposobnosti u tim pojedincima, ali opet ostavlja se sumnja da nisu oni ti koji su delusional, već da ipak ima tu nešto. Nejasno na kraju ostaje apsolutno sve: radi li se o psihički poremećenima ili o stvarnim “junacima”, je li sve skupa neka alegorija i sl. James McAvoy se stvarno potrudio i mislim da je njemu zapravo bilo najzabavnije u ovom filmu jer se mogao glumački razigrati, ali sve skupa je uzalud jer je naporno za pratiti, a na kraju ste ljuti na sebe što ste potrošili i minutu na ovo, a kamo li svih dva sata.


 

hangmanAMERICAN HANGMAN (2019)

Počinje jako dobro, intrigantno, odlično glumljeno, ali kako film odmiče, posustaje i u ideji i u izvedbi. Da nema Sutherlanda sve bi bilo još trećerazrednije nego što jest. Kraj je totalno promašen jer si je scenarist unaprijed zadao kakav on mora biti, ali ga je učinio totalno neuvjerljivim i površnim pa umjesto da bude točka na i, upropasti cijelu ideju. I sama motivacija lika koji je zatočio suca i omogućio preko Interneta cijeloj javnosti da glasa je li kriv ili nije, također je neuvjerljiva. Još jedan film koji dobru ideju promaši u cjelosti.


escaperoomESCAPE ROOM (2017)

Nekoliko je filmova s ovim naslovom i na ovu temu. Svi se manje više temelje na raznoraznim zadacima koje treba riješiti da bi se pobijedilo u igri, a u osnovi se nikada ne pobijedi jer najčešće je pobjeda zapravo samo kvalifikacija za novu igru. Zadaci u ovom filmu su zanimljivi, likovi su bezveznjaci pa nam uglavnom uopće nije stalo što će im se desiti (a dešavaju im se razne užasne stvari), mnoge scene su neuvjerljive, gluma još gora. Ako uz gledanje filma radite još nešto korisno, pustite si ga. 


bealestreetIF BEALE STREET COULD TALK (2018)

Dosadno, patetično, neuvjerljivo. Ima nekoliko zgodnih scena, ali su utopljene u moru razvučenih, a nebitnih. Glavni likovi su mi premutavi i nekako lignjasti pa mi portretiranje njihove ljubavi i prvog seksualnog odnosa ispada više kao gnjavaža koju moram podnijeti želim li vidjeti što je s njima bilo. A i kad odgledam što je bilo, stvarno se nisam trebala truditi jer sve skupa je mlaka vodica. Ne preporučujem osim ako ne možete zaspati.

 


levelLEVEL 16 (2018)

Distopijska priča, neznano zašto povezana s ruskim podnebljem iako se sve događa u zatvorenom prostoru pa je geografski smještaj nebitan. Sasvim solidna priča kojoj ipak fali inteligentnija razrada, a režijski nedostaje ujednačenost ritma pa što film više ide kraju to je ritam sporiji i gubi se u izmjeni scena koje radnji ništa ne dodaju, nego se vrte u krug.  Kao ideja nije loše i ima sjajnih klaustrofobičnih scena koje ocrtavaju milje i karaktere. Međutim, scenarist nije do kraja razradio priču pa sve ostane visjeti u zraku. Razočaranje je odgovor na pitanje TKO to sve radi tim djevojkama pa skreće u pomalo karikaturalno/stripovsko objašnjenje koje oduzima filmu onaj značaj koji je mogao imati i u prenesenom značenju kao i u predviđanju jedne ne baš ružičaste budućnosti uzme li se u obzir razvoj tehnologije, vječita ljudska težnja za mladošću i percepcija žena kao lutaka kojima je i želja i zadatak da uvijek budu mlade i lijepe. Vrijedi pogledati, ali ne treba previše očekivati.


 

chartelyLADY CHATTERLEY’S LOVE (2015)

U ovoj ekranizaciji romana nema ni D. ni H. ni Lawrencea. Ovo je neki sasvim drugi sadržaj koji je blijeda kopija blijede kopije originalne knjige koja je bila na listi zabranjenih nećudorednih knjiga početka 20. st. Mellors nema nikakve karizme, a on je zapravo Heathcliff, dva najmačo lika engleske književnosti i književnosti uopće. U ovom filmu to je nekakvi šonjasti tip kojeg dotična lady vrti oko malog prsta, a i sama je totalno neuvjerljiva. Između glavnih glumaca nema nikakve kemije što je nedopustivo za ovu radnju, ali ni radnja sama nije razrađena onako kako ju je D.H.L. zamislio i napisao. Poruka filmađijama, ne hvatajte se ovakvih tema i velikana pera ako niste shvatili o čemu se u knjizi zapravo radi. Scenarist i redatelj ovog filma su promašili “ceo fudbal”.


highwaymenTHE HIGHWAYMEN (2019)

Kevin Costner i Woody Harrelson kao dva ostarjela teksaška rendžera unajmljena da nakon dvije godine divljanja Bonnie i Clydea i povlačenja za nos 1.000 policajaca i agenata koji im nisu mogli stati na kraj, konačno uhvate taj par kriminalaca koji su u narodu stekli romantičnu auru junaka. Naravno, onom kome nitko nije ubijen od strane to dvoje psihopata. No, takav je narod, voli zlikovce i ubojice. Film nema puno iznenađenja jer svi znamo kraj Bonnie i Clydea. Dobro je snimljen, Costner i Harrelson su solidni i to je to. Istinita priča nije dala puno prostora za improvizaciju.


escapeESCAPE ROOM (2019)

Nažalost, niti jedan film, pa tako ni ovaj, nisu na razini veličanstvenog SF-a “Kocke” (Cube), a zapravo se svi zasnivaju upravo na toj ideji rješavanja zagonetki u vremenu koje ističe kako bi se prešlo u drugu sobu (nova razina).  Naravno da u horor verziji sve to postaje smrtno opasno pa “igrači” jedan po jedan završavaju tragično da bi se na kraju izvukla najslabija karika, ali naravno ne zauvijek jer onaj koji namješta tu smrtonosnu igru odabire preživjelu za nastavak igre u drugom ambijentu. Šablonski. Radnje svih takvih filmova su iste, a sobe za bijeg nisu nešto naročito maštovite – vrućina, hladnoća, upadanja, propadanja, ponori, približavanje zidova. Sve u svemu gubitak vremena.


stanioliSTAN & OLIE (2018)

Film o jednom od najoriginalnijih komičarskih parova u povijesti kinematografije. Par koji je bio dio mog djetinjstva i mladosti, koje smo gotovo svi voljeli jer su nas nasmijavali, jer su nam bili bliski. Ovaj film govori o onome što malo tko od nas zna, o njihovim privatnim životima koji su usko isprepleteni s njihovim poslom, o usponima i padovima, o odbijanju priznavanja da je njihovo vrijeme prošlo, o zamjerkama koje su trajale desetljećima, ali i o ljubavi koja ih je povezivala. Prekrasan ljudski film i nevjerojatna izvedba dva glumca današnjice koji su ih tako vjerno “skinuli”, a da nisu prešli u karikaturu. Vrijedi pogledati, pogotovo ako ste voljeli Stanlija i Olija.


muleTHE MULE (2018)

Clint Eastwood je 90-godišnja “mazga” koja za kartel prevozi drogu da bi namaknuo lovu za razne stvari, a prije svega kako bi pokazao vlastitoj obitelji da ih nije totalno izrezao iz života. Iako jest. 60-ak godina nije za njih mario, radio je svoj posao po cijeloj USA, propustio sve obiteljske datume koje se moglo propustiti, nedostajao u svima i u svemu, ali nitko njemu, no sada odjednom želi biti dio obitelji i da bi to mogao zarađuje lovu prevozeći drogu za opasne momke. Film kontrastira njegovu starost s opasnom narko mafijom, a na kraju naravno da mu cijela obitelj oprosti cijeli život nepostojanja u njihovim životima i on se u zatvoru posveti uzgajanju cvijeća što je cijeli život radio. I super “pametan” zaključak : Vrijeme ne možeš kupiti. Meni je filmić loš i bazira se samo na angažiranju Clinta za glavnu ulogu. O sceni u kojoj 90-godišnjaka na krevet bacaju dvije gologuze i goloprse 20-godišnjakinje je degutantna. Ali eto, nije film mogao proći a da se bar koje dupe u tangama ili gola prsa ne pokažu.


dogswayhomeA DOG’S WAS HOME (2019)

Presladak pesonja, dirljiva, ali klišeizirana priča o povratku psa kući i njegovim avanturama na tom putu. Kako god okreneš uvijek se bojiš za njega, uvijek navijaš za njega i uvijek mrziš ljude koji mu nanose zlo. Nema u filmu ništa novo ni originalno. Samo što ja mogu gledati pse i da ništa ne rade i da mi ne bude dosadno ;). I da, psi su najnaj bića u cijelom svemiru.

 


bloomBLOOM (2019)

Što biste učinili da ste ponovo mladi? Biste li drugačije odluke donijeli vjerujući da bi onda sve bilo dobro? Biste li nadoknađivali ono što mislite da je bila greška? Biste li se seksali do iznemoglosti? Biste li bili bolji ili gori ljudi? Mini serija bavi se s nekoliko likova koji pokušavaju u novoj mladosti, koja traje svega nekoliko dana, ispraviti ono što im se čini da su krivo odlučili u svojoj prvoj mladosti. Uspijeva li im to pogledajte sami.


killerTHE CLOVENHITCH KILLER (2018)

Trebao je biti psihološki triler, a ispao dosadan, predvidljiv, razvučen tinejdžerski filmić u kojem tinejdžer i tinejdžerka otkrivaju da je njegov otac zapravo serijski ubojica. Naravno da ni nju ni njega zapravo nije strah jer oni su hrabri američki tinejdžeri koji se ničega ne boje. Klinjo je mutav pomalo, a ona ga gura dok se on ne suoči s ocem. Najgore je što ima premalo sadržaja pa onda preko 20 minuta gledamo razvoj jednog motiva za koji već odavno znamo kako je do njega došlo, ali režiser nam ipak to mora nacrtati.  Gubitak vremena.

 


tripleTRIPLE FRONTIER (2019)

Akcijski macho film. Zbrlj, zbrlj. Zapravo o ničemu. Grupica navodno super herojskih specijalaca u mirovini ne može spojiti kraj s krajem pa se odlučuje ukrasti lovu od narko bossa. I uspije, ali u bijegu se stropoštaju negdje u Andama i onda malo po malo, novac više nije bitan. Glupavo s puno rupa, nedorađeno. Šlampavo.

 

 


captainTHE CAPTAIN (2017.) – njemački

Dva tjedna prije kraja 2. svj. rata u pozadini je puno dezertera iz njemačke vojske. Oni koji ih love, zvijeri su posebnog kova koje su dobile priliku iživljavati se. I što se dogodi kada dezerter u strahu za vlastiti život pobjegne svom “lovcu” koji na njega puca, naiđe na uniformu kapetana njemačke vojske i malo po malo pretvara se iz žrtve u najgoreg nasilnika, drugog, stotog, tisućitog hitlera. Film odlično prikazuje postupno proklizavanje u hitler mindset. Neki motivi se previše puta ponavljaju i film bi bio daleko upečatljiviji kada ne bi gledatelja tretirao kao nekoga kome nekoliko puta treba ponoviti ono što želi da zapamti kao poantu. Neke scene su suvišne jer su išle za kaligulovskim elementima koji su, umjesto da dodaju općem užasu totalnog moralnog srozavanja, taj užas umanjile. Al glavno da se u film u koji to uopće ne spada nakalemi nekoliko golih sisa i guzica. Zlu ne trebalo. Jer žensko meso je ipak žensko meso. No, sve u svemu, film vrijedi pogledati, ima svoju vrijednost u gotovo svakom pogledu filmske umjetnosti, a upozorenje ovisnicima filmova u boji, ovaj je u crno-bijeloj tehnici. I navodno je po istinitom događaju, tj. liku, što je tim strašnije. Crnjak je i nije za nježne duše.


detectiveTRUE DETECTIVE – 3. SEZONA 

Prva sezona je bila odlična. Posebna, originalna, sjajno odglumljena. Druge se više ne sjećam. Ova treća boluje od novog vala koji se obilato koristi u gotovo 90% serija i filmova, a to je skakanje u vremenu. Ne daj bože da se išta više prikazuje kronološki. Sve treba razdrobiti u nekoliko prošlosti, u nekoliko sadašnjosti i par budućnosti, po mogućnosti sa scenama koje često ne traju duže od jednog kadra i tako uokolo. Jer baš je super da se radnja stalno cjepka po sistemu prikažem jedan kadar iz prošlosti, recimo važan poput otvaranja vrata, pa onda skočim u sadašnjost gdje dotični sjedi na stolici i gleda u daljinu, pa onda malo projiciram budućnost u kojoj recimo kuha kavu. Pa se onda vratim u prošlost jer je čovjek prošao kroz vrata i upalio tv. Iza toga odmah se prebacujem u neko drugo vrijeme. Vjerojatno da gledatelji budu stalno pod upitnikom – gdje sam sada i što gledam. Meni je to zamorno i blesavo, pogotovo što u 90% od tih 90% filmova i serija u kojima to koriste to uopće nema nikakvu svrhu niti opravdanje. Osim redateljeve fiks ideje kako je to strašno originalno. E, pa više nije jer svi to radite !!! Sva radnja 3. sezone mogla se prikazati u najviše 3 epizode, glavni glumac je pomalo iritantan, a cijela priča na kraju završi prilično šuplje. 


klaraCLARA (2018)

Filmić je bio zgodan do samoga kraja, a onda je sve otišlo u …. Stvarno je ta ljudska potreba za bajkom toliko snažna da kad i snime nešto solidno, zanimljivo, toplo i ljudski, ne mogu, a da ne zaseru sve besmislicom. Lik traži dokaz o nastanjivoj planeti u svemiru i, gle čuda, nađe ju uz pomoć djevojke koja ništa ne zna o svemiru, ali zapravo zna više od svih znanstvenika zajedno, jer osjeća. I, gdje će suza nego na oko, umre ona i pošalje s udaljenosti od, ni manje ni više nego 200 svjetlosnih godina, Bob Dylanovu pjesmu svom voljenom znanstveniku koji joj nije htio vjerovati da znanstveni dokazi ne znače ništa, jer ona sve zna bacajući kamenčiće skupljene po kontinentima. Jeeeeee. Kak je to sve skupa….djetinjasto sranje.


quakeThe QUAKE (2018) – norveški

Norvežani pokušali imitirati Amere pa napravili film o razornom zemljotresu u Oslu. Nažalost, nije čak ni loša kopija takvih tema jer zapravo u njemu nema ničega osim jedne obitelji koju do tri četvrtine filma pratimo kao se ne slažu jer tata pati od osjećaja krivice što je u nekom ranijem zemljotresu ili lavini stradao veliki broj ljudi, a eto on ih nije spasio (?!), i onda naiđe taj zemljotres u Oslu i on spašava svoju najmađu curicu u jednom velikom neboderu. Nigdje u Oslu nema drugih ljudi, odnosno nije važno što je s njima, a bome ni što je s gradom. Važan je samo taj neboder i kako će on nju spasiti prije nego sve padne u bezdan. I naravno da ju spasi i da ne padne. Nije jasno kako će sići iz tog visećeg dijela nebodera, ali tu je kraj filma. Uz svu tu strahotu, ne osjećamo baš ništa prema glavnim likovima, a sporednih zapravo i nema. Uzalud potrošeno vrijeme.


dirigent

DIRIGENTICA (DE DIRIGENT, THE CONDUCTOR) – (2018)

Koliko ste puta u životu čuli “Žena ne može biti….” – nastavi niz. Jedna od muških profesija je i dirigiranje iako još nitko nigdje nije objasnio zašto žena ne bi mogla biti dirigentica. Ono, ako može biti neurokirurginja, na primjer. Međutim, to je tako čvrst muški establishment. Antonia Brico, o kojoj je ovo film, 1930-ih godina uspjela je postati dirigenticom pa čak i osnovati i voditi jedini ženski simfonijski orkestar. Ipak za nju nisam do sada čula da je postojala, kao što, vjerujem, niti većina vas, jer povijest ne bilježi one koje ruše predrasude, stereotipe i muške cehove. Film je odličan u svakom pogledu i kapa dolje na hrabrosti i angažmanu i redateljica koja ga je snimila. 


DIRTY.jpgDIRTY JOHN (2018)

Serija snimljena po istinitom slučaju o sociopatskom serijskom lažovu i manipulatoru i njegovim žrtvama. Sve dok mu jedna ne stane na kraj. Dobra pouka mnogima da ako osjećaš da nešto nije kako bi trebalo biti, onda sigurno nije. Ne ušutkavajte vlastitu intuiciju. I ne udajte se nakon samo kojeg mjeseca poznanstva. Glavna glumica Connie Britton je dobro portretirala lik jedne bogate “plavuše” u doslovnom smislu te riječi, koja mi je osobno išla tako na živce svojom neskrivenom glupošću da nisam imala previše empatije za nju. Eric Bana je odlično donio lik odvratnog psihopatskog manipulatora.


 

soloFREE SOLO (2018) – dokumentarac

Osvojio je Oskara 2019. za najbolji dokumentarac. Prati Alexa Honnolda u pokušaju da osvoji 3.000 stopa visoku stijenu El Capitan u parku Yosemite na koju se nije još nitko popeo slobodnim stilom, dakle bez sigurnosne užadi. Je li u tome uspio, pogledajte u dokumentarcu koji je zaista odlično snimljen s fascinantnom fotografijom i kadrovima ljepote od koje zastaje dah. Dah će vam zastati i od mnogo drugih stvari. Vrijedi ga pogledati i zapitati se: što je to u čovjeku što ga tjera da u svakoj sekundi onoga što radi riskira svoj život?!


astridBECOMING ASTRID (2018)

Švedski film o mladosti autorice Pipi Dugačarapa, Astrid Lindgren. Zanimljivo jedino utoliko što saznaš nešto o autorici junakinje svog djetinjstva. Žalosno ti dođe kad vidiš kako naivnost i nezrelost lako samelju i one posebne individualke koje se razlikuju od svojih vršnjakinja, a opet podijele njihovu sudbinu. Okreni ovako ili onako, ali veliki broj posebnih žena naleti na “hrid” nekog bezveznjaka koji joj kaže da ju voli. I tu za nju ili sve prestane ili joj tako drastično prekroji sudbinu da se poslije godinama izvlači da bi barem došla na početne pozicije iz kojih može dalje. Tužno, zaista tužno što se žene hvataju na taj ljepak.


MYSTERYMYSTERY ROAD (2018)

Australska mini serija. Prerazvučena i prespora, sa nedefiniranim glavnim likom i glavnom šerificom koja kopira muški način hoda i ponašanja kako bi sa svojih 30 kg žive vage ispala tough. Svašta su umiješali u radnju kako bi ispalo da nije običan krimić, već sociološki portret jedne višerasne sredine. Svi lažu, svi nešto skrivaju i očekuješ neko veliko otkriće, a na kraju se sve svede na mlaku vodicu. Zanimljivo jedino utoliko što je smješteno u nešto drugačiji ambijent ruralne Australije koju i nemamo prilike tako često gledati.

homecoming

HOMECOMING (2018)

ODLIČNA SERIJA. Pametna, sjajno vođena, odlično strukturirana, dobro odglumljena. Likovi jasni, motivacije objašnjene, sve se uklapa, ali ne na način da je savršeno, već na način na koji se uklapaju dobro promišljeni scenariji. Nije mi sasvim jasno zašto su epizode podijeljene na po 30 minuta, što je ipak prikladnije humorističnim sadržajima, ali nije mi smetalo jer sam gledala dvije na dan jednu za drugom. Nije predvidljiv, zanimljiv je pa i napet tj. jedva čekate iduću epizodu. Preporuka !!!!


 

serenitySERENITY (2019)

Ajoj. Zaplet negdje do pola filma neuvjerljivo podsjeća na stare filmove o fatalnim ženama koje su toliko lijepe i fenomenalne u svakom smislu da se muškarci naprosto ne mogu oduprijeti njihovim čarima čak niti kada ih nagovaraju da im ubiju muževe. Tu je naravno i fatalni zločesti dečko koji je tim damicama neodoljiv onako neuredan, prljav, znojan i pijan. No, to zapravo nije radnja filma. Poanta se zna već na polovici filma, prije samog glavnog lika, a to je velika greška jer time druga polovica filma gubi svoj smisao. Šteta. Moglo je sve ispasti puno bolje u rukama boljeg režisera i drugačijih uputa glavnim glumcima. Ovako će film voljeti obožavateljice  Matthew McConaugheya i obožavatelji Anne Hathaway, ili obratno, ali neke druge vrijednosti film nema. Osim možda tu i tamo koje super razglednice mora.


todosEVERYBODY KNOWS (2018)

Film je sve u svemu prerazvučen i neuvjerljivo odglumljen. Ja sam malo alergična na Penelope Cruz za koju smatram da nema pojma o dobroj glumi, ali ni Bardem nije bio na visini zadatka. Cijela priča je labava, a odnosi među likovima poprilično slabašno i površno ocrtani. A sve skupa je kao jedna velika tragedija i drama, samo što je to više u vanjskim efektima. Dosadnjikavo.

 


whatwillsayWHAT WILL PEOPLE SAY (2017)

Pakistansko-norveška priča o pakistanskoj obitelji koja živi i radi u Norveškoj, ali kao većina gastarbajtera ne želi se uklopiti, ne želi se prilagoditi, želi nastaviti živjeti iste rituale, običaje, vrijednosti i vjerovanja kao da se nisu makli odakle su došli. A to je nemoguće, jer zemlje u koje dolaze i koje im omogućuju egzistenciju, zdravstveno, školovanje i sve drugo, imaju svoje običaje i vrijednosti koje imaju utjecaja i koje se mogu zanemarivati. Priča o ocu koji je učinio sve da bi djeci pružio bolje obrazovanje, ali zbog krutih vjerovanja kulture iz koje dolazi, draže bi mu bilo da mu se kći ubije nego da izađe iz okvira tradicije. Zastrašujuća priča tim više što je potpuno realna.


gaga

GAGA: five foot two (2017)

Dokumentarni film o jednoj od glazbenih ikona današnjice, sviđala se ona nama ili ne. Zanimljivo je vidjeti neke stvari iza kulisa i glamura. Vidjeti osobu koja nije pošteđena ljudskih boli. Glad publike koju baš briga jel ju što boli i koja traži da im uvijek bude dostupna i da im služi. Briga ih jel ona nešto može ili ne, mora. Nisam njezin fan, ali skidam joj kapu do poda zbog života koji živi i koji je odabrala. Nešto takvo nikada ne bi bio moj izbor. Jer ne postojiš za sebe i po sebi nego za druge i zbog drugih.


 

granica

BORDER (2018)

Neobičan, nepredvidiv, zanimljiv. Iako na kraju svega ipak nešto fali da bih ga nazvala odličnim. Tema se mogla mnogo bolje iskoristiti, a pogotovo se nije trebalo skrenuti u neke posve nemotivirane i nerazumljive smjerove. U svakom slučaju ako želite vidjeti nešto što do sada niste imali priliku – trolove na filmu, pogledajte. Atmosferičan je i odlično odglumljen.

 

 


 

forgivemeCAN YOU EVER FORGIVE ME? (2018)

Dramica snimljena po istinitoj priči. Melissa McCarthy je uistinu briljantna u portretiranju jedne ostarjele lezbijke koja je jednom imala knjigu biografije poznate vodviljske komičarke na listi New York Timesa ali je vremenom i svojim nemogućim karakteristikama ličnosti dogurala do toga da ne može platiti stanarinu niti mačku veterirana pa počinje krivotvoriti pisma poznatih i prodavati ih. Sve dok ju ne uhvate. Film u kojem nema “velikih” scena, ali ima stvarnih ljudi i sudbina. Mnogo njih. Vrijedi pogledati.


manifestMANIFEST (2018)

SF serija. Na početku dobro postavljena i ne posve nezanimljiva. Dobro isprepliće detalje i nije sasvim predvidljiva. Nije čisti SF jer se većinu vremena zapravo bavi međuljudskim odnosima, onim dijelom obitelji koji je pet godina nestao s avionom neznano kako, kada i gdje, pa se vratio. Za ljude na zemlji je proteklo 5 godina života bez njih, ali za njih u avionu je proteklo tek par sati. To je dobra premisa za kasnije graditi zaplete. Tu i tamo odu u sapuničarske prikaze idealnih obiteljskih odnosa, beskrajnog razumijevanja koje nadvlada svaku sumnju i to je zamorno i nepotrebno. Ali radnja je dovoljno neobična da drži pažnju.


kominskyTHE KOMINSKY METHOD (2018)

Michael Douglas i Alan Arkin u humorističkim polusatnim epizodama o dva lika u njihovim poznim godinama, što one sve nose i kako se s njima nositi. Pitko, površno, zabavno. Mogli su se još malo više potruditi oko pametnih dijaloga, ponekad je puno praznog hoda, ali sve u svemu može se pogledati.

 

 


uwantU WANT ME 2 KILL HIM? (2013.)

Snimljeno po istinitom događaju koji upozorava na opasnosti manipulacije nezrelih osoba preko intereneta. Iz pozicije odraslih i sumnjičavih prema svakome i svemu, možda bi moglo izgledati kao SF, ali dogodilo se, znači moguće je. Puno je ranjivih pojedinaca na ovom svijetu, puno zanemarenih, ignoriranih, zlostavljanih ili jednostavno onih koje se maltretira ili što je još gore, koje se ne vidi i ne čuje. A takvi su plodno tlo za manipuliranje. Ovo je jedan od drastičnijih primjera, ali i oni koji ne dovedu baš do pokušaja ubojstva, nisu ništa manje opasni.


thewifeTHE WIFE (2017)

Preporuka i upozorenje: pogledajte film prije nego pročitate moju kritiku ! 🙂

Solidna i korektna drama. Međutim. Ima nekoliko velikih propusta u scenariju sa scenama koje su neuvjerljive, a potpuno su nepotrebne. Glenn Close je dobra, ali je preglumila jer je vanjskim buljenjem u prazno nastojala dočarati osjećanje lika, a nakon nekoliko scena takve glume postaje prenapadno i samim time neuvjerljivo. Šteta. Glenn je odlična u svim scenama gdje nešto govori, ali većinu filma treba samo očima dočarati svoje unutarnje osjećaje i tu se onda ponavlja, a gledatelju time ide na živce. Sve u svemu isplati se pogledati.


phoenixPHOENIX (2014.) – njemački

Priča je imala potencijal koji film nije iskoristio. Preglumljeno je, a sve traje puno predugačko, da bi na kraju naglo prestalo. Umjesto da odgledamo pravu dramu u kojoj dođe do obračuna između supruga koji je izdao svoju ženu koja je bila uhapšena i odvedena u logor i žene koja se vratila samo zato što ju je ljubav prema tom i takvom mužu držala u logoru da preživi, a samo da bi se susrela s tako gorkom spoznajom o izdaji, mi gledamo duge scene u kojima glumica glumi taj lik na način kao da je blago retardirana, a glavni glumac to ne vidi. I kad on spozna da je ona zapravo njegova žena koju je izdao, film naglo prestane. A zapravo bi tek tada trebao početi.


 

deadwinDEADWIND (2018,-2019.) – finska serija

Finska serija koja je pokušala oponašati dansku seriju “Most”, ali bezuspješno. Svidjelo mi se što nije fokusirana samo na rješavanje zločina, već i na privatan život glavnih policajaca, ali mi se nije svidjelo što je za glavni lik korišten karakter jedne nezrele bezveznjače za koju nas nastoje uvjeriti da je izrazito sposobna (iako izgleda ko da je upravo izašla iz gimnazije), a sve što vidimo je njezino bezizražajno buljenje i blesavo ponašanje. Sam slučaj koji rješava se pokaže da ima povezanosti s maltene cijelom Europom. Kaj got! Rupa u scenariju bezbroj, a u trećoj epizodi otprilike može se skužiti tko je zapravo ubojica, ali se mora odgledati još 7 da se to i potvrdi. A u tih 7 se baš mnogo ne događa osim nekoliko eskapada nezrelog ponašanja glavne inspektorice i brda vozikanja amo-tamo. Što se sadržaja tiče, nećete se usrećiti. Uz to ono što su prikazali od Finske i Helsinkija, katastrofa od sivila i ružne arhitekture.


abcABC Murders (2018)

Mini serija snimljena po romanu Agathe Christi. Niš koristi. Svi ćete htjeti pogledati jer Hercules a Poirota glumi John Malkovich, ali zapravo nemate zašto. Razvučena pričica, ali nadograđena nekim slojevima koji ovdje uopće ne pašu i koje Christi sigurno nije napisala. Karakter lika Poirota ja poprilično izmijenjen i to ne nabolje,  dodate su mu neke karakteristike koje nije nikada imao, a režijski je razvučeno s ponavljanjem flashbackova koje objasni tek u zadnjoj epizodi i to prilično amaterski i neuvjerljivo. Nemate zašto gledati ni ovu seriju.


womanontherunWOMAN ON THE RUN (2017)

Šablonska pričica o krađi identiteta. Muž se spanđa s dadiljom i nastoje ženu likvidirati i uzeti novac od osiguranja. Kad ona ipak preživi, svi se prave da ju ne poznaju i da je ona ta koja nastoji uzeti tuđi identitet.Koliko bi dijete, djevojčica od kojih 10-ak godina stvarno pristala da vlastitu mamu više ne zove mama? Vrlo neuvjerljivo i petparački. Ne gledajte.

 

 


kiriKIRI (2018)

Odlična britanska mini dramska serija koja prikazuje način na koji se različiti likovi nose s vlastitom odgovornošću kada nastrada djevojčica koja je uključena u sustav socijalne brige, udomiteljske obitelji, biološke obitelji iz koje je spašena (majka i otac narkomani), medija, socijalne službe. Slojevita, odlično portretiranih likova, stvarna bez uljepšavanja. Čak je i pas bolestan (ali ne umire). Sjajna i nimalo optimistična.

 

escapeESCAPE AT DANNEMORA (2018)

Serija je i dobra i nije dobra. Ima odličnih, fenomenalnih momenata, scena, likova. Ali velika joj je mana što gubi ritam i bezrazložno duge pojedine kadrove u kojima se ništa ne događa i koji ništa ne znače. Ovo bi bila sjajna serija da je imala 3 epizode. Ovako se popunjavalo vrijeme za 7 epizoda, a da se nije imalo čime pa su se ponavljali motivi, scene i radnje koje smo vidjeli već više puta. Nepotrebno. Žalosno je tako upropastiti inače sjajnu priču i sjajne likove. Patricia Arquette je FENOMENALNA i nadmašila je sve svoje prijašnje uloge i pokazala da zna glumiti i donijeti lik koji je osebujan i originalan. Konačno imamo priliku vidjeti prave Amere, one koji nisu holywoodski ispolirani manekeni i manekenke. Benicio Del Toro ima originalnu facu, ali nažalost preglumljuje i nije mi bio uvjerljiv. Ostala ekipa je sjajna.

greenGREEN BOOK (2018) 

Solidna drama snimljena po istinitoj priči kada je siromašan bijelac zaposlen ko šofer bogatom crncu 1962. godine u SAD-u. Priča je manje više jednostavna i ne slojevita, ali otvara puno slojeva za razmišljanje i promišljanje o životu, odnosima među ljudima, predrasudama, mržnji, stereotipima, okretanju uloga, samoći, uspjehu, licemjerju i ne, nismo svi isti i nemamo ista prava nigdje i nikada. Vrijedi pogledati. Viggo je dao odličan lik, iako ga nikada nisam doživljavala kao dobrog glumca. Film je 2019. dobio Oscara za najbolji film.

 

huntingHUNTING SEASON (2010) – turski

Turska kriminalistička drama. S vremena na vrijeme podsjeća malo na sapunice, pogotovo emotivnom glumom, u nekim scenama na američke akcijske filmove. Malo je predugačak jer negdje na sredini filma se skuži u čemu je stvar pa onda detektivi idu na živce malo sa svojim neuočavanjem onoga što gledatelji već znaju. Malo se previše gube u ocrtavanju privatnog života trojice detektiva. Sve previše ima neki štih amaterizma da bi bilo odlično.

 

favorA SIMPLE FAVOR (2018)

Volim Annu Kendrick, iako je jadna ista u svakoj ulozi koju je do sada glumila. No, totalno je anti-holywoodski tip, a ipak dosta glumi, i to je što je sva takva malecka i nikakva, a puna talenata, meni je draga. Film je filmić. Ima dražesnih momenata, ali sve u svemu glupost. Tko ništa ne očekuje, ništa neće ni dobiti, ali neće biti ni razočaranja. Tako sam se i ja postavila i bilo mi ok.

 

successionSUCCESSION (2018)

Prvoklasna serija. Po svemu. Režiji, glumi, scenariju, produkciji. Najviša kvaliteta. Osobno se ne slažem s nominacijama za najbolje sporedne uloge (vidi na imdb-u) jer iako su svi glumci zaista vrhunski odigrali svoje likove, Jeremy Strong koji glumi Kendalla Roya me oduševio iznad svih očekivanja. Glumiti, a ne glumatati je značajka njegovog donošenja lika i za mene je od sada na vrhu liste najboljih glumaca današnjice. Cijela ekipa je zaista odlična, režija pojedinih epizoda (6. na primjer) sama po sebi je vrh vrhova. Preporuka svima koji vole inteligentne serije bez uljepšavanja i podilaženja publici niskih standarda i zahtjeva. Nadam se da će nastaviti i sa 2. sezonom.


jackTHE HOUSE THAT JACK BUILT (2018) – režija Lars von Trier

Krvavi, brutalni horor sastavljen od nekoliko priča i s umetnutim filozofiranjem koje prate umjetnička djela ili dokumentaristički snimci. Na kraju glavni lik ponire u dubine pakla, metaforu izgubljenosti u vlastitom umu bez šanse za povratak. Pojedine priče su odlične, pojedine su pretenciozno razvučene i usporene. Ide se na šokiranje i stvaranje estetike nasilja jednog psihopate. I na kraju svega ostaje pitanje čemu, zašto je snimljen ovaj film osim za osobni pomalo izvitopereni gušt autora. Matt Dillon je odličan kao psihopata i pojedini epizodisti su dali jako dobre glumačke izvedbe. Nedovoljno da bi se film preporučio za gledanje. Osim mazohistima 😉


oldmanTHE OLD MAN & THE GUN (2018)

Jedva prepoznatljivi Robert Redford u ulozi stvarne osobe koja je cijelog svog života pljačkala banke iz čiste opsesije. Pola života proveo je po zatvorima, bježao – što više svjedoči o tome kako su ti zatvori nečuvani nego o tome koliko je on bio sposoban, ali čim bi izašao na slobodu, opet je pljačkao i tako cijelog života. Problem je što je po istinitoj osobi pa nema puno dramaturgije, ritma ni radnje. Sve se svodi na to da on pljačka na gospodski način, između malo ofira sa Sissy Spacek koja ništa ne kuži, a uveden je i lik jednog policajca kojeg zamorno dosadno glumi Casey Affleck. I to je to. Mlaka vodica.

vanishingTHE VANISHING (KEEPERS – 2018) 

Drama jest, ima razvojnu gradaciju, ali nema ritma i nekako je pusta. Možda je to namjerno da dočara atmosferu izoliranog otočića sa svjetionikom usred mora, ali meni je falilo neke dinamike jer ju je čak i sama radnja diktirala. Sve u svemu može se pogledati, ali ne treba puno očekivati.

 

 



mv5boduwotk1mzi3nf5bml5banbnxkftztgwnti4nde3ntm@._v1_ux182_cr0,0,182,268_al_THE CHILDREN ACT (2017) – britanski

Radnja kreće na jednu temu, prelazi na drugu i završava na trećoj. Glavni lik se ponaša čudno, mi ne znamo zašto i pitamo se o motiviranosti takvog ponašanja, da bi na kraju očekivano šablonski prešlo u sapunačarski rasplet i ostavilo vas zbunjene zašto, kako i zbog čega. Možda u romanu sve skupa ima više smisla, ali budući da je Emma to odglumila na način da samo uzvišeno značajno raširenih očiju gleda, a mi pogađamo što misli, od toga nema puno koristi pa nam se likovi sviđaju sve manje i manje kako vrijeme prolazi da bi na kraju nam bili potpuno bezvezni. Ne može se tako površno i nedorečeno prikazivati likove u dramama, jer drama bez unutarnjeg konflikta likova, a koji nam mora biti jasan, ne postoji.


bodyguard

BODYGUARD (2018) – engleska serija od 6 epizoda

Odlična, zanimljiva, napeta, s jakim likovima, nepredvidiva, sjajno režirana, odličnog ritma i dinamike razvoja radnje. Nemam primjedbi niti na ideju niti na njezinu izvedbu. Odlično glumljeno i inteligentno “zapetljano”. Preporuka svima koji vole komplicirane psihološke trilere.

 

 


inthehouseIN THE HOUSE (2012.) – francuski film – Prvi dio filma počinje zanimljivo – profesor koji želi pomoći svom učeniku da bolje piše, ali pritom ga zapravo zaintrigira razvoj događaja u jednoj obitelji u koju dječak zalazi i koju opisuje. U njemu se rađa voajeristički poriv da sazna što je bilo dalje (kao da se ne radi o stvarnim ljudima nego o likovima iz priče) i potiče dječaka na razne načine na koga i kako da fokusira svoju pažnju. Međutim, umjesto da se autor filma pozabavio tim odnosom te kontrastirao stvarnost i maštu, on je uveo elemente koji su potpuno blesavi i neuvjerljivi, a likove odveo u propast bez opravdanja ili motiva. Sve je na kraju previše umjetno nakalemljeno, a nakon prvih 20-ak minuta film prestaje biti i zanimljiv.