FILM 2019.

 

escapeESCAPE AT DANNEMORA (2018)

Serija je i dobra i nije dobra. Ima odličnih, fenomenalnih momenata, scena, likova. Ali velika joj je mana što gubi ritam i bezrazložno duge pojedine kadrove u kojima se ništa ne događa i koji ništa ne znače. Ovo bi bila sjajna serija da je imala 3 epizode. Ovako se popunjavalo vrijeme za 7 epizoda, a da se nije imalo čime pa su se ponavljali motivi, scene i radnje koje smo vidjeli već više puta. Nepotrebno. Žalosno je tako upropastiti inače sjajnu priču i sjajne likove. Patricia Arquette je FENOMENALNA i nadmašila je sve svoje prijašnje uloge i pokazala da zna glumiti i donijeti lik koji je osebujan i originalan. Konačno imamo priliku vidjeti prave Amere, one koji nisu holywoodski ispolirani manekeni i manekenke. Benicio Del Toro ima originalnu facu, ali nažalost preglumljuje i nije mi bio uvjerljiv. Ostala ekipa je sjajna.

greenGREEN BOOK (2018) 

Solidna drama snimljena po istinitoj priči kada je siromašan bijelac zaposlen ko šofer bogatom crncu 1962. godine u SAD-u. Priča je manje više jednostavna i ne slojevita, ali otvara puno slojeva za razmišljanje i promišljanje o životu, odnosima među ljudima, predrasudama, mržnji, stereotipima, okretanju uloga, samoći, uspjehu, licemjerju i ne, nismo svi isti i nemamo ista prava nigdje i nikada. Vrijedi pogledati. Viggo je dao odličan lik, iako ga nikada nisam doživljavala kao dobrog glumca.

huntingHUNTING SEASON (2010) – turski

Turska kriminalistička drama. S vremena na vrijeme podsjeća malo na sapunice, pogotovo emotivnom glumom, u nekim scenama na američke akcijske filmove. Malo je predugačak jer negdje na sredini filma se skuži u čemu je stvar pa onda detektivi idu na živce malo sa svojim neuočavanjem onoga što gledatelji već znaju. Malo se previše gube u ocrtavanju privatnog života trojice detektiva. Sve previše ima neki štih amaterizma da bi bilo odlično.

 

favorA SIMPLE FAVOR (2018)

Volim Annu Kendrick, iako je jadna ista u svakoj ulozi koju je do sada glumila. No, totalno je anti-holywoodski tip, a ipak dosta glumi, i to je što je sva takva malecka i nikakva, a puna talenata, meni je draga. Film je filmić. Ima dražesnih momenata, ali sve u svemu glupost. Tko ništa ne očekuje, ništa neće ni dobiti, ali neće biti ni razočaranja. Tako sam se i ja postavila i bilo mi ok.

 

successionSUCCESSION (2018)

Prvoklasna serija. Po svemu. Režiji, glumi, scenariju, produkciji. Najviša kvaliteta. Osobno se ne slažem s nominacijama za najbolje sporedne uloge (vidi na imdb-u) jer iako su svi glumci zaista vrhunski odigrali svoje likove, Jeremy Strong koji glumi Kendalla Roya me oduševio iznad svih očekivanja. Glumiti, a ne glumatati je značajka njegovog donošenja lika i za mene je od sada na vrhu liste najboljih glumaca današnjice. Cijela ekipa je zaista odlična, režija pojedinih epizoda (6. na primjer) sama po sebi je vrh vrhova. Preporuka svima koji vole inteligentne serije bez uljepšavanja i podilaženja publici niskih standarda i zahtjeva. Nadam se da će nastaviti i sa 2. sezonom.


jackTHE HOUSE THAT JACK BUILT (2018) – režija Lars von Trier

Krvavi, brutalni horor sastavljen od nekoliko priča i s umetnutim filozofiranjem koje prate umjetnička djela ili dokumentaristički snimci. Na kraju glavni lik ponire u dubine pakla, metaforu izgubljenosti u vlastitom umu bez šanse za povratak. Pojedine priče su odlične, pojedine su pretenciozno razvučene i usporene. Ide se na šokiranje i stvaranje estetike nasilja jednog psihopate. I na kraju svega ostaje pitanje čemu, zašto je snimljen ovaj film osim za osobni pomalo izvitopereni gušt autora. Matt Dillon je odličan kao psihopata i pojedini epizodisti su dali jako dobre glumačke izvedbe. Nedovoljno da bi se film preporučio za gledanje. Osim mazohistima 😉

oldmanTHE OLD MAN & THE GUN (2018)

Jedva prepoznatljivi Robert Redford u ulozi stvarne osobe koja je cijelog svog života pljačkala banke iz čiste opsesije. Pola života proveo je po zatvorima, bježao – što više svjedoči o tome kako su ti zatvori nečuvani nego o tome koliko je on bio sposoban, ali čim bi izašao na slobodu, opet je pljačkao i tako cijelog života. Problem je što je po istinitoj osobi pa nema puno dramaturgije, ritma ni radnje. Sve se svodi na to da on pljačka na gospodski način, između malo ofira sa Sissy Spacek koja ništa ne kuži, a uveden je i lik jednog policajca kojeg zamorno dosadno glumi Casey Affleck. I to je to. Mlaka vodica.

vanishingTHE VANISHING (KEEPERS – 2018) 

Drama jest, ima razvojnu gradaciju, ali nema ritma i nekako je pusta. Možda je to namjerno da dočara atmosferu izoliranog otočića sa svjetionikom usred mora, ali meni je falilo neke dinamike jer ju je čak i sama radnja diktirala. Sve u svemu može se pogledati, ali ne treba puno očekivati.

 

 



mv5boduwotk1mzi3nf5bml5banbnxkftztgwnti4nde3ntm@._v1_ux182_cr0,0,182,268_al_THE CHILDREN ACT (2017) – britanski

Radnja kreće na jednu temu, prelazi na drugu i završava na trećoj. Glavni lik se ponaša čudno, mi ne znamo zašto i pitamo se o motiviranosti takvog ponašanja, da bi na kraju očekivano šablonski prešlo u sapunačarski rasplet i ostavilo vas zbunjene zašto, kako i zbog čega. Možda u romanu sve skupa ima više smisla, ali budući da je Emma to odglumila na način da samo uzvišeno značajno raširenih očiju gleda, a mi pogađamo što misli, od toga nema puno koristi pa nam se likovi sviđaju sve manje i manje kako vrijeme prolazi da bi na kraju nam bili potpuno bezvezni. Ne može se tako površno i nedorečeno prikazivati likove u dramama, jer drama bez unutarnjeg konflikta likova, a koji nam mora biti jasan, ne postoji.


bodyguard

BODYGUARD (2018) – engleska serija od 6 epizoda

Odlična, zanimljiva, napeta, s jakim likovima, nepredvidiva, sjajno režirana, odličnog ritma i dinamike razvoja radnje. Nemam primjedbi niti na ideju niti na njezinu izvedbu. Odlično glumljeno i inteligentno “zapetljano”. Preporuka svima koji vole komplicirane psihološke trilere.

 

 


inthehouseIN THE HOUSE (2012.) – francuski film – Prvi dio filma počinje zanimljivo – profesor koji želi pomoći svom učeniku da bolje piše, ali pritom ga zapravo zaintrigira razvoj događaja u jednoj obitelji u koju dječak zalazi i koju opisuje. U njemu se rađa voajeristički poriv da sazna što je bilo dalje (kao da se ne radi o stvarnim ljudima nego o likovima iz priče) i potiče dječaka na razne načine na koga i kako da fokusira svoju pažnju. Međutim, umjesto da se autor filma pozabavio tim odnosom te kontrastirao stvarnost i maštu, on je uveo elemente koji su potpuno blesavi i neuvjerljivi, a likove odveo u propast bez opravdanja ili motiva. Sve je na kraju previše umjetno nakalemljeno, a nakon prvih 20-ak minuta film prestaje biti i zanimljiv.