Film 2018.

PEPPERMINT (2018) – režija: Pierre Morel, scenarij: Chad St. John, glume: Jennifer Garner, John Gallagher Jr., John Ortiz

Još jedna pričica o mami kućanici koja radi osvete postaje komandosica koja samostalno slisti broj ljudi jedne omanje države. Niti ju može pronaći policija, niti FBI, niti droga karteli kojima se osvećuje za pogibiju muža i kćeri. A ona, nema što ne zna i nema oružja kojim ne zna baratati. Čudo jedno. Akcijski film sa ženom u glavnoj ulozi i jednako glup, pitak, besmislen kao oni u kojima su supermenši muškarci. Zaboravit ćete ga u minuti nakon kraja.


THE CROSSING (2018) – autori serije: Jay Beattie, Dan Dworkin, glume: Steve Zahn, Natalie Martinez, Tommy Bastow

Zanimljiv SF. Ne mogu reći dobar, ali nije ni glup iako ima puno propusta. Veliki spektar najrazličitijih zanimljivih karaktera, ali s dosta nedosljednosti i rupa. Sama ideja je zanimljiva – povratak iz distopijske budućnosti kako bi se promijenila prošlost, ali nejasno je zašto su neki od tih koji su se vratili moćniji od drugih te kako su u svega 10-ak godina uspjeli postati toliko moćni. No, zanimljiv razvoj radnje, vrlo simpatični likovi i sve u svemu, zabavno.

 The GREAT TRAIN ROBBERY (2013) – autor serije u 3 dijela: Chris Chibnall, glume: Robert Glenister, Jack Roth, Luke Evans

Po istinitom događaju, pljačka vlaka 8. kolovoza 1963. u Engleskoj. Kod takvih filmova je super uvijek vidjeti kako u stvarnosti nikada nema policije koja bilo što otkrije, kako kriminalci uspiju ne zbog svoje sposobnosti nego zbog nesposobnosti onih koji bi ih trebali spriječiti ili uloviti. Na kraju im to uspije, i opet čistom slučajnošću.


RILLINGTON PLACE (2016) – serija u tri nastavka po istinitom događaju – glume: Tim Roth, Nico Mirallergo, Samantha Morton

Odlična serija s fenomenalnom glumom Tima Rotha i Samanthe Morton. Kad ih vidiš ne možeš vjerovati da glume te likove, a da nisu takvi. Odlično. Zastrašujuća radnja i naravno nesposobnost policije zbog koje stradaju  nevini, a krivci tek nakon što požive još koje desetljeće. Scenografija je ko iz Zolinih romana. Meni je sve za pet.


UNSANE (2018) – režija: Steven Soderbergh, scenarij: Jonathan Bernstein, James Greer, glume: Claire Foy, Joshua Leonard, Jay Pharoah

Kafkanijanski zaplet. Zanimljiv, klaustrofobičan psihološki triler. Odlična gluma Claire Foy. Sve štima, sve super posloženo, sve dinamično i ritmički u redu. I onda potpuno promašen dvostruki kraj. Onaj nakon odličnog kraja. Šteta. Ne znači da ga zato nemojte pogledati. 

BLACK SNOW (2018) – režija: Martin Hodara, scenarij: Leonel D’Agostino, glume: Ricardo Darin, Leonardo Sbaraglia, Laia Costa

Obožavam argentinskog glumca Darina, ali ovo nije film koji mogu zato nahvaliti. Pričica o dva brata u kojem dva puta strada nevin brat, iako ga svi smatraju negativcem. Tu je naravno i žena koja je prefrigana i pohlepna (jer eto, takve su žene, uvijek vole materijalno više od duhovnog). Stara zavada iz davne prošlosti kulminira 30-ak godina kasnije u poprilično isforsiranom kriznom trenutku. Nije nešto i ne mogu preporučiti osim onima koje vole Darina ma gdje bio ;).


ACCEPTABLE RISK (2017) – serija –  Elaine Cassidy, Morten Suurballe, Angeline Ball

Nije neinteresantno, zadržava pozornost, ali ono što mene uvijek smeta je prodavanje pričice o neustrašivosti pojedinki protiv korporativnih mogula koji drmaju svijetom i naravno na kraju ih njezina upornost sruši. Kao ono, Erin Brokovich, David i Golijat i slične bajke. Nemojte to pokušavati “kod kuće”, nikako, jer će vas realnost dotući. Doslovno. Dakle, drugim riječima, bajkica sa pozitivcima i negativcima i malim ljudima u borbi protiv okrutnog sistema koji na kraju pobjede. Yeah, right.


oaOA (2016) – autor/ica: Zal Batmanglij, Brit Marling, glume: Brit Marling, Jason Issacs, Scott Wilson

Interesantna serija, sporog tempa u kojoj ništa nije predvidljivo i sa zanimanjem čekate što će biti dalje i u kojem smjeru će se sve razvijati. Originalna je i nije jednoslojna. Međutim, nema sadržaja za 8 epizoda (super bi bila sa 3) pa se većina scena i motiva ponavlja i nakon što smo shvatili o čemu se radi. Žao mi je što kraj nije drugačiji jer se autorica (i nače glavna glumica) nije mogla odlučiti koju poantu svemu želi dati pa je dala nekoliko, ostavljajući si vjerojatno prostora za razvoj radnje u 2. sezoni. Dakle, zanimljiva, originalna, neobična, pomalo transcendentna, ali predugačka i ne do kraja osmišljena. Ipak, vrijedi pogledati.


castle

CASTLE ROCK (2018) – serija – autori: Sam Shaw, Dustin Thomason, glume: Andre Holland, Melanie Lynskey, Bill Skarsgard, Sissy Spacek, Scott, Glenn, Jane Levy

Ajme meni. Očaj. Svi žanrovi pomiješani u jedan, s tim da u svakoj epizodi nema razvoja radnje ili likova, već samo obećanja što bi eventualno moglo biti u idućoj epizodi, a u idućoj nema ništa osim novih obećanja da će nešto biti. I tako i završava. Gluparija koja miriši na Kinga i njegove budalaštine. Jedina epizoda koja mi je bila zanimljiva jer je prvi pokušaj, na koji sam ja naišla, da se unutarnji svijet osobe s Alzeheimerom prikaže vanjskim događajima na način kako to vidi oboljela osoba. Nije lako za pratiti, ali su pojedinosti bile dobro povezane u priču isprepletene stvarnosti i načina kako ju osoba s Alzeheimerom vidi da je bio zanimljiv uvid u jedan takav mozak. Ta epizoda nije imala puno veze s ostatkom radnje, već samo s jednim likom koji isto tako nije imao neki utjecaj na ostalu, glavnu radnju. Poigravanja s pričom o vragu, đavolu i ostalim besmislicama, po sistemu je, nije, je nije, je kroz 10 epizoda zamorna. O bezbroj logičkih rupa u razvoju radnje da ne govorim. Napišeš neku scenu koja veze s mozgom nema, ali se tebi sviđa da ju tu umetneš i ni na koji način ju ne moraš povezati s drugim scenama. Lako tako. Predlažem da izbjegnete.


vanityVANITY FAIR (SAJAM TAŠTINE – 2018) – serija – adaptacija romana William Makepeace Thackeraya – glume: Michael Palin, Olivia Cooke, Tom Bateman, Johnny Flynn, Claudia Jessie

Solidna adaptacija Thackerayevog romana. Davno sam ga čitala i sjećam se da mi je bio zanimljiv i duhovit. Serija je solidno prenijela radnju, ali je duhovitost izostala. Nije mi iz romana ostala Ms. Sharp kao fličkica, kako je prikazana u seriji, već promućurna djevojka koja na svaki način nastoji preživjeti iznad granice siromaštva koja joj je rođenjem predodređena. U seriji je prikazana drugačije. No, sve skupa je dobro posloženo, galerija raznih likova s početka 19. stoljeća i društvenih odnosa, pravila, snobizma, ispraznosti, nepravdi, preokreta sudbine, nesporazuma, tajni, spletki. Nije dosadno, ali nećete ju pamtiti dugo.


finaleOPERATION FINALE (2018) – režija: Chris Weitz, scenarij: Matthew Orton, glume: Oscar Isaac, Ben Kingsley

Film o hvatanju Eichmanna u Argentini početkom 60-ih godina prošlog stoljeća. Kad vidiš kako je to bilo (ne)organizirano, pravo je čudo da su ga opće uspjeli uhvatiti. Ako su to istrenirani agenti Mosada, onda stvarno bacaju novac u prazno jer svaki amater s malo organizacijskih sposobnosti i logičkog zaključivanja bi to bolje izveo. Ben je solidan kao i uvijek, ali je maska kojom su ga pokušali učiniti što sličnijim Eichmannu prenaglašena pa izgleda karikaturalno. Sve u svemu napravljeno previše kao akcijski film pa sumnjam da je istiniti prikaz događaja kako su se u istinu odvili. Tako-tako.


beastBEAST (2017) – režija i scenarij: Michael Pearce, uloge: Jessie Buckley, Johnny Flynn, Geraldine James

Scenaristi i redatelju se učinilo zanimljivim napraviti film o djevojci koja se ponaša neracionalno i opsesivno, ali ne objasniti, odnosno prikazati nam da shvatimo zašto se ona tako ponaša. Vrlo šturo i površno nam je samo naznačio eventualni razlog, ali da bismo shvatili motivaciju njezinog često ekstremnog ponašanja, trebalo je to mnogo bolje obraditi. Luđak sam po sebi nije zanimljiv, ako ne znamo što se krije iza tog ludila ili što ga je do njega dovelo. Ova djevojka nije luda, ali kao glavni lik nam je strana i nerazumljiva pa samim time smo rezervirani i prema samoj radnji koja je inače jako emocionalno nabita, ali nas, zbog navedenog, ostavlja ravnodušnima. To što pametan gledatelj može dodati značenja pojedinim scenama znači samo da je gledatelj pametan, a ne da u filmu to zaista i postoji.


funnygamesFUNNY GAMES (2007) – režija i scenarij: Michael Haneke, glume: Naomi Watts, Tim Roth, Michael Pitt

Odličan psihološki triler. Polako se gradi intenzitet jeze. Osobno smatram da nije točno da  za nasilje nema opravdanja. Svatko tko pogleda ovaj film, zaključit će isto, jer da se može osvetiti ovim nasilnicima, sigurno bi to učinio. U želucu ćete osjetiti kako vam raste napetost, bijes i potreba da ih uništite na bilo koji način. Sjajna gluma. Jedina zamjerka je da su pojedine scene potpuno neopravdano i besmisleno duge na način da imate osjećaj da se zamrznula slika. Jest da je to kontrast prethodno nabijenoj sceni, ali ipak je redatelj malo pretjerivao tako da se cijelom filmu može oduzeti skoro pola sata trajanja, a da ništa ne bi izgubio na dojmljivosti. Jedino me zanima koji idiot je mislio da je ovo dobar poster za film?!


SWIMMINGSWIMMING WITH MEN (2018) – režija: Oliver Parker, scenarij: Aschiln Ditta, glume: Rob Brydon, Rupert Graves, Thomas Turgoose, Jim Carter, Daniel Mays

Pokušalo se snimiti Full Monty, ali sa muškim timom sinhroniziranog plivanja. Nije uspjelo jer scenarist nije uspio smisliti niti jedan jedini duhoviti dijalog, a kamo li obilje koje ovakav film zahtjeva. Likovi su više karikaturalni i poprilično dosadni. Koristi se kliše u kojem se problemi  u privatnom životu na kraju riješe zato što se netko od članova obitelji (u ovom filmu kao i u Full Montyu, muškarci) odlučuju napraviti nešto nestereotipno i ekstravagantno. Naravno, njihove žene koje prije nisu imale razumjevanja za njihove daleko manje propuste i mane, sada su oduševljene što npr. kao u ovom filmu goli (u kupaćim gaćicama) muškarci izvode sinhronizirano plivanje na suhom ni više ni manje nego ispred gradske vijećnice. Nije da nema žena koje vole takve cirkuse, ali većina nas ipak zazire od toga im partneri rade od sebe idiote pred publikom. Meni je film bio dosadan, previše nezanimljivog plivanja i ronjenja, niti jedan duhoviti dijalog, likovi koji nisu interesantni ni sami sebi, a kamo li nama, sve u svemu propali pokušaj zabave. Nije komedija, nije drama, nije ništa osim uzalud provedenih sat i pol vremena gledanja.


THEMEGTHE MEG (2018) – režija: Jon Turteltaub, scenarij: Dean Georgaris, Jon Hoeber, glume: Jason Statham, Bingbing Li, Rainn Wilson

Odustala sam nakon skoro pola sata. I to je bilo previše. Glupo do boli. Ralje su za ovo klasik. Statham nije glumac, a i ostali su katastrofa. Sinhronizacija je užasno loša. Kliše do klišea, a svaki od njih totalna glupost koja, meni osobno, već izaziva mučninu nakon bezbroj sličnih odgledanih bezvezarija. Ja odustala, a vi kako hoćete.


alphaALPHA (2018) – režija: Albert Hughes, scenarij: Daniele Sebastian Wiedenhaupt

Dugo sam čekala na ovaj film jer je foršpan bio odličan. Međutim, film je zbirka fantastičnih fotografija i ništa više. Radnja je banalna bajka u stilu Deepaka Chopre, prvi odnos čovjeka i psa, odnosno tada vuka je površno i nezanimljivo obrađen, glavni glumac je glatko obrijana na majčino mlijeko mirišuća fizionomija kakva sigurno nije postojala prije 20.000 godina, a sve začinjeno bljutavim američkim bljezgarenjem o obitelji u kojoj stalno svi govore i-love-you-i-love-you-too. Ne doslovno, ali kao da je. Pričica o tome kako se postaje muškarac kroz patnju i preživljavanje kako bi njegov plemenski otac na njega bio ponosan što je konačno postao ratnik koji može kamenom ubiti zeca ili divlju svinju. Juhuuu, stvarno nešto originalno i novo. Sve bi se još nekako dalo podnijeti zbog fenomenalne fotografije i par fantastično snimljenih scena, ali vukovi, bizoni, lavovi, divlje svinje pa i zec koji su u većini scena animirani upropaštavaju užitak gledanja, kao i nepostojanje bilo kakve suvisle radnje osim neprekidnog hodanja glavnog lika od točke A do točke B te brda potpuno nemogućih scenarističkih rješenja. Kako hoćete, ali bit će vam dosadno.


paranodiPARANOID (2016) – autor serije: Bill Gallagher, glume: Indira Varma, Robert Glenister, Dino Fetcher, Lesley Sharp

U svakoj seriji, po novom, treba biti neka otkačena policajka-detektivka koja je totalno neuravnotežena, ali super rješava slučajeve. Jer se zna da upravo one kojima je privatan život u rasulu i pate od nedostatka manira i viška blesavosti, zapravo su fantastične u svom policijskom-detektivskom poslu. Tu je onda naravno i totalna, ničim motivirana niti razumljiva zatelebanost 60-godišnjakinje u 60-godišnjaka koja se ponaša kao da oboje imaju 15 jer se zna da su ljudi u tim godinama podjednako napaljeni i ništa im drugo nije na pameti nego kako će se međusobno zaskočiti. I uz sve to tu je i glavni detektiv koji svakih 5 minuta drhti od anksioznosti pa uzima tablete od kojih mu je još gore, pa se okolo ponaša kao da je pobjegao iz ludnice, ali to je svima normalno i razumljivo itd.itd.itd. Naravno, rješava se tu i slučaj ubojstva koji odvede do urote farmaceutske industrija koja zapravo truje ljude tabletama, ali to je onako usput jer je manje važna tema od toga s kim je trudna glavna ženska uloga. Dobar scenarij nije u tome da budeš začudan do bola i dosade, nego u tome da napraviš dobru suvislu priču s koliko-toliko zanimljivim i suvislim likovima.


rewriteTHE REWRITE (2014) – režija i scenarij: Mark Lawrence, Glume: Hugh Grant, J.K.Simmons, Marisa Tomei

Iako Hugh sve uloge glumi potpuno identično, ne zamjeram mu jer mi je njegov način glume simpa. Film je isto simpa, duhovit, lagan i zabavan. Ništa više od toga. Rađen po šabloni – fish out of the water – scenarist iz Hollywooda u nekoj zabiti sjeverne Amerike dolazi na mjesto profesora za pisanje scenarija. Naravno tu su studentice koje mu se nabacuju, pametna mlada majka koja je super žena (studira, radi dva posla i ima dvije kćeri, ali je puna optimizma i životne energije, yeah right!) i još par ovakvih i onakvih likova (ravnatelj škole koji plače kad spominje obitelj, geek profesor koji predaje Shakespearea, osamljena, frustrirana profesorica koja je luda za Jane Austin itd.).  Naravno tu je i njegov nerazrješen odnos sa sinom kojeg nakon dugo vremena nazove i sve sredi jer film, opet naravno, ima happy end. Inače bi Ameri završili na još vise anti-depresiva nego normalno. Uglavnom, neovisno o šabloni kojoj u američkim filmovima ionako nikada ne možete izbjeći, film je gledljiv, zabavan i ako dobro pratite dijaloge pun vrlo duhovitih doskočica. Ako i vi volite Granta, tim bolje.


custodyCUSTODY (2016) – režija i scenarij: James Lapine, Glume: Viola Davis, hayden Panettiere, Catalina Sandina Moreno, Tony Shalhoub

Solidna drama. Ono što ovaj film razlikuje od brojnih drama koje obrađuju obiteljsku problematiku (razvode, skrbništva nad djecom, alimentacije i sl.) je u tome što u ovom filmu odvjetnica ili sutkinja u jednom slučaju skrbništva nisu samo funkcije koje predstavljaju, već vidimo i njihove private priče. Tako se puno lakše razumije poruka da svaka osoba koja se nađe s drugim osobama u nekom “poslovnom” ili poslovnom odnosu, ili u ovom slučaju sudskog procesa, nije tek epizodist u našem životu, već osoba koja ima vlastiti život, vlastite probleme, historijat, sve ono s čim se i ona/one mora/ju nositi dok npr. rješavaju naš problem.


BRAVEONLY THE BRAVE (2017) – režija: Joseph Kosinski, scenarij: Sean Flynn, Ken Nolan, glume: Josh Brolin, Miles Teller, Jeff Bridges, Jennifer Connelly, James Badge Dale

Film snimljen po istinitom događaju o hrabrosti i pogibiji 19 vatrogasaca. Film je posveta njihovom životu i tragičnom kraju pa tu nema puno filma. Dečki idu iz požara u požar s malo crtica iz privatnog života, manje-više sve uglancano jer je ovo film s misijom i porukom pa je izbačeno sve što bi moglo smetati. Ako prihvatite da je to homage konkretnim ljudima o kojima mnogi od nas ne znaju mnogo osim ako nemaju vatrogasca u obitelji, pogledajte. Osobno sam osvijestila koliko malo znam o tome kako se zapravo gase veliki požari u prirodi – recimo činjenicu da se vatra vatrom gasi.


invisibleTHE INVISIBLE GUARDIAN (2017) – režija: Fernando Gonzalez Molina, scenarij: Luiso Berdejo, glume: Marta Etura, Elvira Minguez, Nene

Serijski ubojica ubija mlade djevojke u jednom  španjolskom gradiću jer je osupnut njihovim nemoralnim ponašanjem. U gradić dolazi super inspektorica koju progone duhovi prošlosti u kojima ju je zlostavljala majka. I onda se to sve izmiješa u scenama u kojima stalno pljušti kiša, a gle čuda, nitko nema  i ne nosi kišobran. Doda se malo klišea i film gotov. Nemate u načelu zašto gledati.


rebeckaREBECKA MARTINSSON (2017) – švedska serija u kojoj glume: Ida Engvoll, Eva Melander, Jakob Öhrman

Ovako, likovi koji se opijaju (drogiraju), a kao tobože su jako inteligentne osobe, te pogotovo oni koji kamenom zatuku svog psa, kao ovaj konkretni lik, za mene su likovi za koje me doslovno i bez biranja riječi boli kurac. Da je do scene ubojstva psa kamenom došlo u prvoj epizodi, dalje ne bih ni gledala. Glavni lik kreiran je na način da nam je posve svejedno što će s njom biti, 90% vremena se ponaša ko retardirani zombi, a tobože super rješava krimi slučajeve koje cijela policija ne zna ili ode u krivom pravcu. Jer ona je genijalka, a genijalac ne možeš biti ako nisi pijandura, ako se ne ponašaš odvratno prema svim ljudima oko sebe, ako ne buljiš u daljine i visine dok razmišljaš, ako ne znaš što bi po sistemu malo bi, malo ne bi, možda ipak bi, ali ne, možda ipak ne bi. Ako vam ovo nije dosta za odluku, vi gledajte.


holdthedarkHOLD THE DARK (2018) – režija: Jeremy Saulnier, scenarij: Macon Blair, glume: Jefrrey Wright, Alexander Skarsgard, James Badge Dale, Riley Keough, Julian Black Antelope

Na momente vrlo zanimljiv, pojedine scene odlično režirane, solidna gluma, neočekivana promjena zapleta nakon prvih pola sata. Međutim, umjesto solidnog trilera u autentičnom okruženju Aljaske i surovog života kojim ljudi tamo žive, očijukalo se s “nekim višim/dubljim značenjima”, ali  je do kraja dvosatnog filma sve ostalo neizrečeno i nedorečeno, pa naznačena obećanja da “ima tu još nešto” ostanu neispunjena. Šteta jer je upravo to pokvarilo opći dojam. Neke scene su mogle biti kraće, ali je očito da je režiser uživao upravo u duženju. Šteta što je film koji je mogao biti odličan ostao tek prosječan.


fatimaFATIMA (2015) – režija i scenarij: Philippe Faucon, glume: Soria Zeroual, Zita Hanrot, Kenza Noah Aiche

Alžirski gastarbeiteri u Francuskoj. Obitelj samohrane majke s dvije kćeri i njezino snalaženje u stranom svijetu bez znanja jezika. Želja da odgoji kćeri i pruži im mogućnost da se obrazuju da ne moraju biti tek čistačice kao majka koje se srame i smatraju ju beskorisnom. Film je sniman u maniri dokumentarističkog filma bez neke konkretne radnje, a scene služe za ocrtavanje socijalnog miljea.


rubiconRUBICON (2010) – autor: Jason Horwitch, glume: James Badge Dale, Jessica Collins, Lauren Hodges, Miranda Richardson

Serija koja nije sasvim promašena, ali je definitivno promašen glavni lik i glumac koji ga glumi. Ne možeš u seriji postaviti premisu da je lik genijalni analitičar, a onda ga u svakoj sceni prikazivati kao glupana koji se čudi što trava raste. Radi se o analitičarima raznih informacija s terena koji slažu mozaik na temelju kojih predviđaju terorističke napade, a ne shvaćaju da su samo pijuni u rukama vlastitih lukavih šefova koji sve rade za vlastiti profit. Nije potpuno neinteresantna i bila bi čak i sasvim dobra i napeta da nije glavnog lika koji ne može nositi ni kavu na setu, a kamo li cijelu seriju. Šteta.


deliverance

DELIVERANCE CREEK (2014) – režija: Jon Amiel, scenarij: Melissa Carter, glume: Lauren Ambrose, Wes Ramsey, Christopher Backus, Yaani King Mondschein, Caitlin Custer

Jug pri kraju Građanskog rata. Divljanje divljih i snalaženje pitomih često na nasilan način kako bi se opstalo. Osveta rađa nove žrtve i nikada rezultat nije izjednačenje. Radiš što možeš i što znaš u zadatim okolnostima. Kazna uvijek stigne na ovaj ili onaj način bila ili ne bila kriva. U osnovi sve je umijeće preživljavanja. Solidno, ali ne nezaboravno.


gurneseyThe Guernsey Literary and Potato Peel Pie Society (2018) – režija: Mike Newell, scenarij: Don Roos i Kevin Hood, glume: Jessica Brown Findlay, Tom Courteney, Michiel Huisman, Penelope Wilton, Lily James

Mogao je biti jako dobar film da su prije svega odabrali drugu glavnu glumicu (teško se uživjeti u lik slavne spisateljice koja ima 20-ak godinica i frivolna je partijanerica) te da su se zadržali na temi što se dogodilo jednoj obitelji pod nacističkom okupacijom otoka te kako svaka obitelj nosi tajne velikih romana. Nažalost, scenaristi su pribjegli poanti sudbinskog zaljubljivanja te iste frivolne partijanerice u svinjara na otoku od 200 stanovnika koja odbacuje i London, i zaručnika bogataša i dijamante i književnu slavu da bi živjela bogu iza nogu sa uzgajateljem svinja, ali koji je jako načitan i obožava knjige. U stvarnosti to se dešava….nikada. Istovremeno su sjajnu temu sudbina pod okupacijom Nijemaca i stradanja brojnih ljudi, od djece koja su raseljena, od Nijemaca koji nisu željeli biti u vojsci, od Engleza koji su po cijenu života pomagali nesretnijima od sebe, od obiteljskih tajni, od izdaje vlastitih sumještana i mnogo drugih motiva, zanemarili dajući prioritet zaljubljivanju neke bezveznjače u drugog bezveznjaka. Pretpostavljam zato jer je ljudima još uvijek to najdraže. Potreba za bajkama nikada ne umire. Kod nekih.


animalsAMERICAN ANIMALS (2018) – režija i scenarij: Bart Layton, glume: Evan Peters, Barry Keoghan, Ann Dowd

Vrlo solidna drama. Interesantno prikazana miješanjem stvarnih osoba i glumljene rekonstrukcije događaja. Evan Peters uistinu zna glumiti. Radnja odlično posložena, nepretenciozno i s mjerom prikazano kako se stvarnost u ogromnoj mjeri razlikuje od filma i kako u životu malo što sliči filmu.


berlin

BABYLON BERLIN (2017) – autori serije: Henk Handloegten, Tom Tykwer, Achim von Borries, glume: Volker Bruch, Liv Lisa Fries, Peter Kurth

Pokušaj portretiranja jednog vremena (Berlin 1929.) nije uspio. Rascjepkana režija ne dozvoljava da se uživimo niti u jedan lik i njegovu sudbinu pa vrlo brzo postanemo indiferentni prema svemu što im se događa. Ima tu i socijale i politike i svega i svačega, ali sve površno. Neke scene traju neopravdano dugo, dok one koje je trebalo razraditi rezane su nakon nekoliko sekundi kako bi se skočilo na drugu, treću, petu pa se vratilo na prvu. Glavni lik, osim što ga očajno glumi Volker Bruch, mutavi je nesposobnjaković, dosadan do bola. Mnoge stvari su nejasne u motivaciji, pojedini miljei su gotovo naturalistički užasavajući u prikazu, ali ne i u razradi, a drugi su opet neuvjerljivo preglumljeni i isforsirani. Visoka ocjena na imdb-u mi je misterij jer po meni ne zaslužuje više od 3/10.


oceansOCEAN’S EIGHT (2018) – režija i scenarij: Gary Ross, glume: Sandra Bullock, Cate Blanchett, Anne Hathaway, Rihanna, Sarah Paulson

Čista zabava. Film ne pretendira da nas uvjeri da je išta od ovoga moguće i nema nikakvu skrivenu ili otkrivenu poruku. Cilj filma je okupiti ekipu simpa glumica i pružiti zabavu. U tome u potpunosti uspijeva, a super je da konačno imamo žensku ekipu koja uspješno provede pljačku dijamanata kakvu smo desetljećima gledali u isključivo muškim verzijama. Bravo cure. Helen je mogla malo manje glumatati, ali neću joj ovaj put uzeti za zlo.


Leave no traceLEAVE NO TRACE (2018.), redateljica: Debra Granik, scenaristice: Debra Granik i Anne Rosellini, glume: Thomasin McKenzie, Ben Foster

Fali mu previše toga da bi bio dobar, a kamo li odličan. Previše je prazan pa se dva sata vrti oko jednog jedinog motiva što zamara. Ben Foster je jednodimenzionalno odglumio lik koji više budi iritiranost nego empatiju. Light motiv je šutnja i odsudstvo komunikacije što bi gledatelj sam trebao ispuniti značenjima jer u filmu ne postoje. Nije me se dojmio. Osrednja dramica.


hereditaryHEREDITARY (2018), redatelj i scenarist: Ari Aster, glume: Toni Collette, Milly Shapiro, Gabriel Byrne, Alex Wolff.

Počelo je ko solidna drama, a onda se pretvorilo u totalnu besmislicu koja je toliko glupa da nije ni zastrašujuća. Jedino što moram pohvaliti je ekspresivna gluma Toni Collette koja je u dvije-tri scene maestralna, kao i vrlo solidnu glumu sina Alexa Wolffa. Gabriel Byrne je očajno loš, ali očito su ga htjeli prikazati totalno mutavim, a mala Milly Shapiro je zastrašujućeg izgleda i izvan konteksta horrora. Šteta fantastične kuće i odlične glume za tako zapravo loš film.


nicola.jpgUNFORGOTTEN (2017), autor: Chris Lang, glume: Nicola Walker, Sanjeev Bhaskar

Prije koju godinu sam odgledala 1. i 2. sezonu, a sada 3. sezonu ove izvanredne engleske serije. Preporuka svima koji vole inteligentne zaplete, odličnu dramaturgiju i razrađene likove bez puno histerije i napirlitanih silikonskih superžena i uvijek iste šablone šefa koji detektiva stavlja pod sankcije jer ga ovaj ne sluša, partnera koji se međusobno mrze ili si podmeću, jurnjava ulicama, eksplozija, puškaranja i sl. Za one koji vole inteligentnu dedukciju u rješavanju slučajeva ubojstava.


first reformed

FIRST REFORMED (2017) – redatelj i scenarist: Paul Schrader, glume: Ethan Hawke, Amanda Seyfried

Totalno predvidljiv i to od prvih minuta pa je čekanje da se to što znamo da će se desiti, desi, zamorno. Pojedine scene su djetinjaste, ali uvedene da bi tobože dale još jednu dimenziju, a istovremeno one koje je trebalo obraditi, ostanu površne. Etan mi je u nekim momentima odličan, ali u većini scena preglumljuje pa umjesto da bude osoba koja je razdirana sumnjama i propitivanjem, ponaša se kao da je zaostao. Ono što mi se sviđa je minimalizam scenografije, pojedini odlični kutovi snimanja, dočarana atmosfera.


ufoUFO (2018) – scenarij i režija: Ryan Eslinger, glume: Alex Sharp, Gillian Anderson, Ella Purnell

Klinac, matematički genije matematikom dokaže da lažu oni koji o NLO-ima govore da su meteorološki baloni, avioni i slično. U tome mu pomogne profesorica isto matematička genijalka, a cura ga ostavi jer mu je draže dokazivanje zavjera nego ona. Zašto je taj film uopće snimljen veliko je pitanje. Mislim, ne ideš snimati filmove od NLO-ima ako nemaš bar nekakvu maštovitu ideju o njima. Dosadno.


thefirmTHE FIRM (2012) – autor: Lukas Reiter, glume: Josh Lucas, Callum Keith Rennie, Molly Parker, Juliette Lewis

Serija od nekih 22 epizode je uglavnom iritantna. Razlog je krajnje preglumljivanje glavnog glumca glavnog lika i Juliette Lewis ko najstereotipnije fufice koju možete zamisliti. Glavna radnja neprekidno skače naprijed nazad u vremenu, a paralelne radnje su po principu znaš-unaprijed-da-će-glavni-odvjetnik-sve-to-na-kraju-super-srediti-iako-na-rad-i-pripremu-slučaja-ne-potroši-ni-pol-sata. Jer je lumen koji bez pol muke rješava sve slučajeve koje dobije, koji ne trepne kada mu o glavi rade najveći mafijaši, koji ne poznaje strah i može puno, puno trčati. A može i bacit se s balkona na 100. katu i ne ozlijediti ni nokat. Jednom rječju, besmisleno.


adriftADRIFT (2018), redatelj : Baltasar Kormakur, scenarist: Aaron i Jordan Kandell, glumci:  Shailene Woodley, Sam Claflin.

Sličnih filmova o ljudima koji su se zatekli na otvorenom moru pa se bore protiv raznih nedaća koje ih tamo mogu zadesiti ima zaista puno. Ovaj film uglavnom donosi sve već viđene trenutke takvih sudbinskih nedaća pa nema ništa posebno i novo. Po istinitom je događaju pa je jedino zanimljivo vidjeti što je cura sve prošla da preživi. Drugo ništa.


tulipTULIP FEVER (2017) – režija: Justin Chadwick, scenarij: Deborah Moggach, Tom Stoppard, glume: Alicia Vikander, Christofer Waltz, Judy Dench

Scenografija i kostimi savršeni. Kamera isto tako. Autentično. Gluma solidna. Zaplet i radnja također. Predvidljiva, ali ne smeta. Interesantne do sada neviđene scene vezane uz burzu tulipana. Nije dubok film, ali ima više slojeva od samo površinskog. Preporuka svima koji vole povijesne filmove.


whatremainsWHAT STILL REMAINS (2018) – režija i scenarij: Josh Mendoza, glume: Lulu Antariksa, Colin O’Donoghue, Mimi Rogers

Film ima dijelove koji su interesantni i dijelove koji su totalno glupi i besmisleni. I ima jednu simpa zgodnu curicu koja je s jedne strane super naivna, s druge super spretna i hrabra, a s treće ima veliko srce pa joj je jako stalo do dva idiota koji su ju htjeli silovati….bla-bla. Uglavnom, ono što ostaje je….ajd, neću vam pokvariti gledanje ako se odlučite za to, ali ne mogu reći da vam preporučujem.


calibreCALIBRE (2018) – režija i scenarij: Matt Palmer, glume: Jack Lowden, Martin McCann, Tony Curran

Dvojica prijatelja odlaze u lov. Odjednom se sve mijenja i pokreće lančani slijed događaja iz kojih se više ne mogu izvući. Ima li prijateljstvo granica i što se događa s njim kada si doveden pred zid. Može li se pobjeći od posljedica? Zašto se bježi? Odlična radnja, likovi sjajno portretirani, ni malo pretenciozno, dramaturgija sjajna kao i ritam događaja. Preporuka.


indarknessIN DARKNESS (2018) – režija i scenarij: Anthony Byrne, glume: Natalie Dormer, Emily Ratajkowski, Ed Skrein

Film o slijepoj glazbenici koja čuje ubojstvo u stanu iznad nje. I onda koristi svoja druga čula da bi otkrila počinitelja. Lukavo izbjegava istragu, ne i počinitelja i nastoji sama povezati točkice ne bojeći se suprotstaviti profesionalcima kriminala. Čudo jedno kako su hrabre te žene :). “Napetost” se sastoji od snimanja potiljka slijepe žene dok hoda gradom, koristi podzemnu željeznicu i sl. Besmisleno sve skupa.


the rain

THE RAIN (2018), danska serija – žanr post-apokalipse

Ukratko, ako ste stariji od 16-17 godina, uzalud ćete potrošiti vrijeme. Nebulozno, dosadno, loše odglumljeno, nerazrađenih likova i s bezbroj nelogičnosti i scenarističke nedosljednosti. Po principu, nije važno je li povezano, nije važno je li ima trunke logike, nije čak važno niti osjećate li išta prema likovima koji su jedan iritantniji od drugog. Eto, mogu Danci napraviti i totalnu bezvezariju.


MV5BNDIzYjIyMGEtYzIyZS00OGY3LWI5ODYtN2M1YjAxOTA5OTgzXkEyXkFqcGdeQXVyMzI3MDEzMzM@._V1_UX182_CR0,0,182,268_AL_THE BOOKSHOP (2017), redateljica i scenaristica: Isabel Coixet, scenaristica: Penelope Fitzerals, glume: Emily Mortimer, Bill Nighy, Hunter Tremayne

Odličan “mali” film o “malim” ljudima i onome što su sposobni učiniti i u pozitivnom i u negativnom smislu. Za druge ili drugima. Preporuka ako volite filmove u kojima ima pravih živih ljudi s kojima se možemo identificirati, koje možemo simpatizirati ili prezirati.


amores perros

AMORESS PERROS (2000) – redatelj: Alejandro Gonzales Inarritu, scenarist: Guillermo Arriaga Jordan, glume: Emilio Echevarria, Gael Garcia Bernal, Goya Toledo

Odličan film kojem je jedina (velika) mana dužina trajanja. Da se redatelj (koji je kasnije dobio Oskara za Revenant) mogao odreći ponavljanja scena i motiva koji nisu ništa doprinjeli radnji ili razumijevanju karaktera, film bi trajao najduže 2 sata i bio bez greške. No sve su priče odlične, životne, onako pravo naturalistički bez uljepšavanja i američke “lakirovke”. Ljubiteljima pasa će u nekim pričama biti mučno i morat će se podsjećati da je to film i da psi nisu zapravo stradali.


jessi jamesThe ASSASSINATION OF JESSE JAMES BY THE COWARD ROBERT FORD (2007) – redatelj i scenarist: Andrew Dominik, scnearij: Ron Hansen, glume: Brad Pitt, Casey Affleck, Sam Shepard, Sam Rockwell, Garret Dillahunt

Kad pogledate ovaj film osjećate se kao da ste pročitali odličnu knjigu. Uistinu odlična drama. Upečatljiva glumačka ostvarenja svih glumaca, odlična režija (u ovom filmu ne smeta što je spora 😉), dramaturgija razrađena, motivacija likova osmišljena u svim detaljima, napetost kreirana isključivo kroz razrađene dijaloge, ali prvenstveno beskrajno talentirane izvedbe Pitta, Afflecka, Dillahunta i Rockwella. Svaki od njih zaslužuje po jednog Oskara za glumu. Film koji se pamti.


book club

BOOK CLUB (2018) – redatelj i scenarist: Bill Holderman, scenaristica: Erin Simms, glume: Diane Keaton, Jane Fonda, Candice Bergen, Mary Steenburgen, Andy Garcia, Don Johnson

Totalno filmsko smeće snimljeno kao reklama za drugo smeće, knjige serije 50 nijansi sive, sa zapletom koji smo milijun puta vidjeli; predvidljiv, blesav i naravno fokusiran isključivo na seks, u ovom slučaju 70-godišnjakinja (yeah, right, one stvarno o ničem drugom ne razmišljaju) koje glume iritantno do bola, uz uobičajena američka hiper preseravanja, četiri poznate glumice. Suvislije i smislenije je gledati kako trava raste.


I know who you areI KNOW WHO YOU ARE (2017) – Sé quién eres – španjolska serija Pau Freixasa, glume: Francesc Garrido, Blanca Portillo, Aida Folch

Preodlična španjolska krimi serija. Nekoliko paralelnih radnji odlično međusobno isprepletenih, sjajno ocrtani svi likovi, a ima ih jako puno, odlično realizirani preokreti i potpuno nepredvidljiv zaplet. Sjajno, sjajno, sjajno. Preporuka svima koji vole inteligentne i originalne priče koje ne podliježu šablonama.


samaritanBAD SAMARITAN (2018) – režija: Dean Devlin, scenarij: Brandon Boyce, glume: David Tenant, Robert Sheehan, Kerry Condon

Napeto i David Tenant je pravi, zastrašujući psihopat (nije mu ovo prvi puta da glumi takvu ulogu i stvarno mu paše). Ima propusta, ali se ipak odgleda u dahu i sigurno vas ne ostavlja ravnodušnim. Nećete ga pamtiti dugo, ali ćete se za trajanja filma i zabaviti i užasnuti baš onoliko koliko treba za ovaj žanr.


the terrorTHE TERROR (2018) –  glume: Jared Harris, Tobias Menzies, Paul Ready

Serija je vizualno zanimljiva i vrlo atmosferična. Međutim, scenarist je valjda dobio zadatak da napravi 10 epizoda, a nije imao dovoljno mašte, a ni dramaturške vještine da to uobliči u napeti triler-horror-dramu pa je sve ostalo na vrlo klimavim nogama neprekidnog ponavljanja, pustih priča koje ništa ne znače i izmišljenog “čudovišta” čije je postojanje i ponašanje besmisleno nakalemljeno na cijelu priču. Ovo je inače mogao biti solidan film. Ovako je serija tako razvučena da se ovih 10 epizoda čini ko 30. Šteta jer pojedine scene su tako fascinantno režirane da ih uistinu vrijedi vidjeti.


two days one nightTWO DAYS, ONE NIGHT (2014) – Deux jours, une nui – redatelj i scenarist: Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne, glume: Marion Cotillard, Fabrizio Rongione

Odlična francuska socijalna drama o tome koliko jeftino smo spremni prodati čovjeka koji je u istom sosu kao i mi. Jako mi se dopao, ali nećete se dobro osjećati nakon gledanja. A i ne biste se trebali. Palac gore.


bates motelBATES MOTEL (2013-2017) – kreatori Anthony Cipriano, Carlton Cuse, Kerry Ehrin, glume: Vera Farmiga, Freddie Highmore

Jedna od najzanimljivijih serija koje sam ikada gledala. Odgledala svih 5 sezona i sve su jednako odlične. Gluma je veličanstvena, a svi likovi su fenomenalno razrađeni, čak i oni koji nam nisu dragi. Važno je da ni prema jednom liku nismo indiferentni. A Vera i Freddie koji nose svih pet sezona i cijelu fabulu su uistinu genijalni. Scenarij je izvanredan kao i režija. Ja dajem ocjenu 9/10 i stavljam seriju na listu 10 najboljih ikad. Jučer sam odgledala Hitchcockov Psycho koji više nije ni sluga ovoj seriji. Preporuka !!!


a quiet placeA QUIET PLACE (2018) – redatelj: John Krasinski, scenarij:

Bryan Woods, Scott Beck, glume: Emily Blunt, John Krasinski

Šteta je trake na kojoj je snimljen. Izbjeći pod svaku cijenu. Ne da ne zaslužuje ocjenu s imdb-a 7.9, nego jedva zaslužuje ocjenu 2. Očaj.


darkriverDARK RIVER (2017) – režija i scenarij: Clio Barnard, glume: Ruth Wilson, Mark Stanley, Sean Bean

Neznano zašto glavni lik se vraća iz Australije u Englesku nakon 15 godina izbivanja da bi se sa bratom nadmetala za obiteljsku farmu nakon smrti oca koji ju je spolno zlostavljao i zbog čega je pobjegla od kuće. To da ju je on zlostavljao skužimo u prvoj sceni po povratku. A tu je čiča-miča gotova priča. Dobro, ima tu i još taj nerazrješeni odnos s bratom koji sebe krivi da ništa nije poduzeo, ali ipak sestri ne želi prepustiti farmu iako je nesposoban da pomete tamo gdje jede, ali na kraju, naravno napravi gestu koja je tobože motivirana tim njegovim osjećajem krivice. Ma taman posla. Gubitak vremena jer sve što ćete gledati je mutavo buljenje glavne glumice koje bi trebalo biti dojmljivo, a zapravo je beskrajno dosadno. Hvalospjeve na posteru je vjerojatno pisala obitelj autora i glumaca 😉


esterosESTEROS (2016) – režija: Papu Curotto, scenarij: Andi Nachon, glume: Ignacio Rogers, Esteban Masturini, Joaquin Parada

Argentinsko-brazilsko-francuska drama o “izlaženju iz ormara”. Vrativši se u kraj u kojem je proveo djetinjstvo, mladić se suočava sa svojim osjećajima koje je gajio prema najboljem prijatelju, nastoji im se othrvati, popusti iskušenju i spava s prijateljem da bi na kraju ipak priznao sam sebi da je gay.


sense of endingTHE SENSE OF AN ENDING (2017) – redatelj: Ritesh Batra, scenarij: Nick Payne po knjizi Julian Barnes, glume: Jim Broadbent, Charlotte Rampling

Priča je ok, ali je režija totalno zakazala. Na dva sata razvukla se radnja potpuno nepotrebno i tako postala zamorna, a nakon preokreta koji je prilično dobar i zapravo cijeloj priči daje smisao, odlučilo se napraviti još jedan koji je ispao nakalemljen i cijelu priču naglo srozao na razinu neuvjerljive petparačke gluposti. Sve je moglo ispasti puno, puno bolje da se imalo imalo više smisla za ritam, dinamiku i ne upadanje u jeftine štoseve. Šteta.


durakDURAK (THE FOOL) – ruski – redatelj i scenarist: Yuriy Bykov, glume: Adtryom Bystrov, Natalya Surkova, Yuriy Tsurilo

Preodličan ruski film “Durak” ili “Budala”. Odličan na svim razinama, a ima ih poprilično. Istina o korupciji, kako nastaje i kako se održava i kako završavaju oni koji naivno vjeruju da tu nešto mogu napraviti jer imaju savjest. Ovakav film kod nas nitko ne bi znao snimiti, a i kad bi znao ne bi se smio prikazati jer bi previše podsjećao na stvarnost.


the insultTHE INSULT (2017)libanonski – redatelj i scenarist: Ziad Doueiri, glume:  Adel Karam, Kamel El Basha, Camille Salameh

Preodličan libanonski film. Priča o mržnji i kako do nje dolazi prelomljena kroz likove koje možemo svaki dan sresti bilo gdje na svijetu. Kad pomisliš da je Libanon slobodnija zemlja od tvoje i da u njoj žive i rade scenaristi, glumci i režiseri koji su sposobni napraviti ovako fenomenalan film o osjetljivoj temi. Preniska ocjena na imdb-u. Od mene dobiva 9/10.


collateralCOLLATERAL (2018) – glume: Carey Mulligan, Jeany Sperk, Nicola Walker

Britanska mini serija. Naizgled nasumično ubojstvo dostavljača pizze otkriva pozadinsku umreženost institucija i njihovih pojedinačnih interesa. Svega pomalo je nadrobljeno (terorizma, imigrantske politike, nečovječnosti, korupcije, špijunaže..) , a sve to kao otkriva jedna curica (Carey Mulligan) kao izuzetno empatična i moralna inspektorica (jer je u zadnje vrijeme jako popularno da se kontrastira grubi posao policije i krhke ženske osobe u ulozi glavnih inspektorica koje su zapravo vrlo snažne, odrješite i sposobne). Brzo se zaboravlja.


at the end of the tunnelAT THE END OF THE TUNNEL (2016) – redatelj i scenarist: Rodrigo Grande, glume: Leonardo Sbaraglia, Pablo Echarri, Clara Lago

Još jedan odličan argentinski film. Počet ću vjerovati da ti ljudi ne mogu napraviti ništa loše. Napeti triler, ali ono što je kod njih uvijek u prvom planu su razrađeni i zanimljivi likovi.


wacoWACO (2018) – seriju kreirali: Drew Dowdle, John Erick Dowdle, glume: Michael Shannon, Taylor Kitsch, Andrea Riseborough

Odlična serija. Doduše mogla se radnja ispričati i u tri umjesto u 6 epizoda, ali ajde. Serija o fanaticima, religijskim, vojnim, državnim, službenim i neslužbenim. Bazirano na istinitom događaju iz 1993. Odlična gluma. Gledaš i ne možeš ne zapitati se gdje su granice ljudske gluposti i fanatizma.


cheerfulwCHEERFUL WEATHER FOR THE WEDDING (2012) – režija: Donald Rice, scenarij: Mary Henely Magill, glume: Felicity Jones, Luke Treadaway, Elizabeth McGovern

Dosadno. Likovi manje više iritantni. Na dan vjenčanja pojavljuje se njezina bivša ljubav od koje ona već obućena u vjenčanicu očekuje da ju spriječi u udaji, on se drži mutavo i ne ispunjava njezina očekivanja, a ipak stalno nešto želi, ali zapravo ne želi, i tako cijeli film. Mnogo buke stvarno niti oko čega. Briga nas jel će se ona udati ili neće jer nam je nesimpatična i nedorečena, a takav je i svaki drugi lik u drami.


thgoodfightTHE GOOD FIGHT (2018) – autori: Michelle King, Robert King, Phil Alden Robinson, glume: Christine Baranski, Rose Leslie, Cush Jumbo

Vrlo zanimljiva prva i druga sezona odvjetničke serije. Zanimljivi, kontroverzni slučajevi, dobro obrađeno, solidno odglumljeno.


15_17 ParisThe 15:17 to Paris (2018) – redatelj: Clint Eastwood, scenaristica Dorothy Blyskal prema knjizi Anthony Sadlera koji glumi sam sebe s Alekom Skarlatosom i Spencerom Stoneom

Katastrofa od filma. Američka propaganda koja stvara mučninu. Ne mogu vjerovati da je Eastwood odlučio snimiti ovakvu neinteresantnu glupost s ljudima koji “glume” sami sebe i to grozno ! Čak i ako je htio napraviti film u počast ljudima koji su riskirali živote ne razmišljajući, i postali heroji, trebao je snimiti film, a ne rekonstrukciju događaja.


hampsteadHAMPSTEAD (2017) – režija: Joel Hopkins, scenarij: Robert Festinger, glume: Diane Keaton, Brendan Gleeson, James Norton

Lagana polukomedija. Ništa spektakularno i zapamtljivo. Više će se svidjeti starijoj generaciji. Zgodan motiv kako u određenom dobu djeca se odjednom počnu ponašati kao roditelji svojim roditeljima i kako su uvjereni da kad si star nemaš se više čemu nadati, u čemu uživati i što planirati sa svojim životom. Simpatično iako mislim da su za lik Brendana Gleesona trebali odabrati drugog glumca. Diane Keaton je odglumila ovu kao i sve uloge do sada u životu. Ona drugačije ne može i ne zna.


hostilesHOSTILES (2017) – redatelj i scenarist: Scott Cooper, glume: Scott Shepherd, Rosamund Pike, Ava Cooper

Nadosađivat ćete se gledajući dva i frtalj sata priče koja nema sadržaja za duže od sat i pol, ako. 20 puta ćete gledati kako su digli kamp i leže i meditiraju kraj vatre i 30 puta kako u koloni jašu na konjima. Priča bi bila čak i ok da ju režiser nije razvukao neopravdanom sporošću. Da je bilo ritma koji se sasvim prirodno nameće i proizlazi iz samog zapleta, sve bi bilo ok. Ovako je dosadnoooooo.


darkDARK (2017) – kreatori: Baran bo Odar, Jantje Friese, glume: Oliver Masucci, Karoline Eichhorn, Jördis Triebel

Kad se hvataš priče o putovanju kroz vrijeme ne može ti osnovna premisa biti potpuno pogrešna jer se sve ruši. A to je slučaj s ovom pričom. Cijela konstrukcija je zbir dojmljivih scena koje ne znače apsolutno ništa jer ne funkcioniraju kao cjelina i u odnosu jedna na drugu. Gluma pojedinih glumaca je isto dosta iritantna, ali to bih im još i oprostila da su znali sročiti zaplet. Ne hvataj se teme vremena ko dimenzije ako ne znaš što bi s tim.


hungry heartsHUNGRY HEARTS (2017) – režija i scenarij: Saverio Costanzo, glume: Adam Driver, Alba Rohrwacher,

Jako, jako teška drama. Režija na momente odlična, ali većinom razvučena s previše close-up kadrova. No, sve u svemu zastrašujuća priča i spoznaja da pojedinci imaju takvu zbrku u glavi da im se ne bi smjelo dozvoliti da čuvaju nacrtanu ovcu, a kamo li da budu roditelji. Teška priča u kojoj nema zlikovaca i poštenjačina, gdje je dobra namjera ravna zlostavljanju na smrt i gdje ljubav nije ograničena samo na pametne, zdrave i lijepe. Meni se dopao, ali ga zbog težine i dubine ne mogu preporučiti. Osim jako rijetkima.


the commuterTHE COMMUTER (2018) – režija: Jaume Collet-Serra, glume: Liam Neeson, Vera Farmiga, Patrick Wilson

Ono kad hoćeš odmoriti mozak pa riskiraš da ga umoriš bezvezarijom. Milijun puta viđeno, glupo do bola, nerealno, neuvjerljivo, šablonski. I s uvijek iritantnom glumom netalentiranog glumca. Ako se opustiš efekt je ko da si meditacijom ispraznio mozak mumljajući om.


tell me you love meTELL ME YOU LOVE ME (2007) – autorica: Cynthia Mort, glume: Michelle Borth, Tim DeKay, Aislinn Paul, Adam Scott, Ally Walker, Jane Alexander

Jedna od najboljih dramskih serija o intimnosti, seksu, vezama, braku, odnosima između žena i muškaraca koju sam ikada gledala. Slojevita, odlično dramaturški razrađena, likovi fantastično portretirani, odglumljeni savršeno od manje više nepoznatih glumaca. U seriji ima dosta vrlo eksplicitnih scena seksualnih odnosa, ali za razliku od većine filmova u kojima je to nakalemljeni i besmisleni kič, ovdje je seks jedna od glavnih uloga, pa kako se mijenjaju likovi tako se mijenja i seks. Ipak, zbog gotovo soft porn kvalitete tih scena, odlučite s kim to možete pogledati. I kratka opaska: spadam u one koji seriju Sex i grad smatraju nezrelom budalaštinom. Mislim da je ta činjenica bitna za razumijevanje zašto mi se ova serija sviđa.


beguiledTHE BEGUILED (2017) – redateljica i scenaristica: Sofia Coppola, glume:  Nicole Kidman, Kirsten Dunst, Elle Fanning

Solidan. Isprva malo dosadnjikav, ali je fotografija tako dobra i detalji tako s pažnjom razrađeni da većina kadrova izgleda poput slika starih majstora. Film ima sjajnu atmosferu i solidnu glumu, jedino što mu fali je malo bolji ritam. Sve u svemu za pogledati.


raceRACE (2016) – režija: Stephen Hopkins, scenarij: Joe Shrapnel, Anna Waterhouse, glume: Stephan James, Jason Sudeikis, Eli Goree, Jeremy Irons

Film o Jesse Owens-u. Ograničen stvarnim likom i događajima. Zanimljiv utoliko ukoliko želite vidjeti kako je Jesse došao na Olimpijske igre 1936., kako je Hitler napustio sportski događaj koji nije spriječio (htio ili mogao), kako je Leni Riefenstahl dobila dozvolu i kako je snimala sportske događaje na Olimpijadi, kako se gradio stadion i naravno kako su Ameri bili jako hrabri i pokazali Nijemcima (konkretno Goebbelsu) koliko su mu superiorni i koga se sluša (yeah, right). Izvedbeno je sve sladunjavo i preglamurozno, s premalo drame koja je sigurno pratila sva ta događanja, i na osobnoj razini i na globalnoj. Šećerna vodica.


10

10 x 10 (2018) – redateljica: Suzi Ewing, scenarij: Noel Clarke, glume: Luke Evans, Kelly Reilly, Noel Clarke.

Ukratko: Izbjeći. Naivno, nezrelo i besmisleno.


BeatirzBEATRIZ at DINNER (2017) – redatelj: Miguel Arteta, scenarist: Mike White, glume: Salma Hayek, John Lithgow, Connie Britton

Dobra ideja propuštena jer scenarist nije imao dovoljno spisateljske snage i sposobnosti da ju razradi slojevito kako zaslužuje. Ovako je ostalo zagrebano trunčicu po površini kao da vas netko pozove na gala večeru, a posluži samo kanapeiće. Uz to je kraj koji je trebao dovesti do nekog razrješenja i katarze ostavio najlošiji dojam jer je izbor glavne junakinje glup i neuvjerljiv.


annihilationANNIHILATION (2018) – režija i scenarij: Alex Garland, glume: Natalie Portman, Jennifer Jason Leigh, Tessa Thompson r

Priča mi je totalna budalaština, a režija zijev i dosada. Jedva 2/10. Može gluplje, ali i ovo se kvalificira ko totalna glupost. Ajmo izmislit nešto što će biti totalna nebuloza na samom kraju, ali da bi se do nje došlo cijeli film će cure hodati s napetim oružjem i na prstima, a ništa se neće događati. To je ukratko opis radnje ovog filma.


afterthestormAFTER THE STORM (2016) – scenarij i režija: Hirokazu Koreeda, glume: Horoshi Abe, Yoko Maki, Satomi Kobayashi

Odlična japanska obiteljska drama o neodgovornom ocu kockaru koji želi ponovo svoju razorenu obitelj, o majci koja ga podržava, o sestri koja ga voli, ali zna sve njegove kockarske trikove, o ocu koji im je u nasljeđe ostavio disfunkciju. Lijepo posloženo, odlično odglumljeno i još jedan dokaz da se ljudi u svim kulturama suočavaju s manje više istim problemima, rade iste greške i nastoje se na isti način za njih iskupiti.


coming homeCOMING HOME (2014) – režija: Yimou Zhang, scenarij: Geling Yan, glume: Li Gong, Daoming Chen, Huiwen Zhang

Odlična kineska drama. Povijesni trenuci Kine i kulturne revolucije prelomljeni kroz jednu jedinu obitelj. Kako se reflektira povijest kroz individualnu sudbinu, njihovu, moju, vašu. Do čega može dovesti i kako se protiv toga i s tim nositi. Prekrasne scene koje će s vama ostati još dugo snimljene su gotovo poetično i neprepričljivo. Moraju se vidjeti. Sjajno.


downsizinDOWNSIZING (2017) – režija i scenarij: Alexander Payne, glume: Matt Damon, Christoph Waltz

Film počinje zanimljivo, ali nakon pola sata skrene u neku sasvim drugu priču, likovi postanu karikature, uvode se glupe i neuvjerljive scene i na kraju se nakalemi poanta bez ikakvog smisla i razrade. Glupo, razvučeno, besmisleno. Izbjeći.


tonyaI, TONYA (2017) – režija: Craig Gillespie, scenarije: Steven Rogers, glume: Margot Robbie, Sebastian Stan, Allison Janney

Dva i pol sata jednih te istih scena. Puno predugo da bi se ispričalo nešto što već svi znaju, a ako ne znaju, znaju da je o tome film. Meni je bio dosadan jer je bio predug s premalo sadržaja, a i taj je više ličio na karikaturu nego na pokušaj da se prikaže začarani krug omalovažavanje-nepoštovanje-nasilje-koje-rađa-nasilje-nepoštovanje-omalovažavanje i sl. Niti Tonya kao takva zaslužuje film, niti gledateljima ovo bilo što znači osim puno predugog zamora.


bravenBRAVEN (2018) – režija: Lin Oeding, scenarij: Thomas Pa’a Sibbet, glume: Jason momoa, Garret Dillahunt, Jill Wagner.

Čak ni činjenica da je Momoa unutra ne može me natjerati da preporučim ovaj film. Sto puta već viđeno kako neko dijete ne posluša ono što bi trebalo i tako dovede u opasnost i sebe i druge. Roditelji su naravno puni razumijevanja za njezinu neposlušnost. Malo čitanja priča pred spavanje (djetetu od 9 godina!!!) i neizostavna scena: “Baci pištolj ili ću joj prerezati vrat!” Uzbudljivo ko ribanje pećnice.


mollyMOLLY’S GAME (2017) – režija i scenarij: Aaron Sorkin, glume: Jessica Chastain, Idris Elba, Kevin Costner

Zamorni davež od preko dva sata. Glavni lik totalno nerazrađen, sve je fokusirano na niz scena o brojnim pokeraškim igrama, objašnjavanju tko je sudjelovao, koliko je uložio i što je odigrao ili kao kontrast njezine rasprave s odvjetnikom u maniri “izgovorimo milijun riječi u sekundi, upadajmo jedno drugom u riječ, tako da nitko ništa ne razumije”. Ne znamo o toj ženi apsolutno ništa osim da je promijenila 50 haljina i da je imala nerazriješen odnos s ocem koji, naravno, bez problema onda riješi u sceni od dvije minute na klupi u parku. Totalni waste of time.


the neighborTHE NEIGHBOR (2018) – režija: Aaron Harvey, scenarij: Richard Byard, glume: William Fichtner, Jessica McNamee, Jean Louisa Kelly

Super su mi kritike gledatelja. Ili kažu da je fenomenalan za 10/10 ili da je totalno sranje za 1/10. Meni je film sjeo iako je beskrajno spor i imam primjedbe na režiju i montažu, koje su uvelike kumovale lošim ocjenama, ali Fichtner je odličan u ovoj psihološkoj drami u kojoj se skoro pa ništa ne događa, ali super portretira kontrast iskustva onoga koji živi svoju nesreću i mladosti koja juri prema istoj takvoj sudbini, ali je uvjerena da će se spasiti. NIJE triler kako je netko lud napisao pa svi koji očekuju triler nek i ne počnu. Oni koji vole drame o ljudima iz susjedstva koji bi mogli biti svi mi, a i jesmo u određenom trenu života, nek pogledaju.


theothermeTHE OTHER ME (2016) – grčki – režija i scenarij: Sotiris Tsafoulias, glume: Pigmalion Dadakaridis, Dimitris Katalifos, Manosu Vakousis

Meni se svidio. Naročito matematički motiv oko kojeg se sve vrti i kojim se rješavaju slučajevi niza ubojstava. Drugačiji način režije od američkog stila, ali drži ga priča. Gluma pomalo sirova i naivna, ali prirodna tj. bliža onome kako se ljudi ponašaju u svakodnevici. I kako izgledaju.


thedinnerTHE DINNER (2017) – režija i scenarij: Oren Moverman, glume: Steve Coogan, Laura Linney, Richard Gere, Chloë Sevigny

Prilika za izvanredan film je nažalost propuštena. Velika šteta jer je tema predobra, ali su se scenarist i režiser izgubili u nekim potpuno irelevantnim scenama s kojima su davili i davili pa je bit ostala na marginama.


murderMURDER ON THE ORIENT EXPRESS (2017) – režija: Kenneth Branagh, scenarist: Michael Green, glume: Kenneth Branagh, Penelope Cruz, Willem Dafoe, Derek Jacobi, Johnny Depp, Michelle Pfeiffer

Davež. Okupilo se niz poznatih glumačkih imena da se snimi remake koji nije donio baš ništa novo jednoj preživjeloj besmislenoj, neuvjerljivoj i pretencioznoj pričici. Nisam ljubiteljica A.C. romana jer su svi na isti kalup, ali je foršpan za ovaj film bio odličan pa sam pomislila da je možda priča donesena iz nekog novog aspekta. Da ne pričam da se režiser i scenograf i ostali nisu ni potrudili da uopće saznaju gdje leži Slavonski Brod i da tamo nema planinskih klisura ko u Alpama. Jadno sve skupa. Pogledajte radije nešto drugo.


suburbiconSUBURBICON (2017) – režija: George Clooney, scenarij: braća Coen, glume: Matt Damon, Julianne Moore, Oscar Isaac

Volim stil braće Coen, Damon mi je dobar glumac, a Clooney mi zna režirati bolje nego što glumi. Priča je odlična, svi detalji se uklapaju, a paralelna radnja i više nego dobro odabrana i daje ton iz pozadine jer niti jedna sudbina se ne odvija u vakuumu, pored nje još je mnoštvo drugih paralenih sudbina. Meni je bio dobar, zaslužuje 7/10.


shapeofwaterTHE SHAPE OF WATER (2017) – režija i scenarij: Guillermo del Toro, glume: Sally Hawkins, Octavia Spencer, Michel Shannon

Evo kako bih ga ja nominirala: beznačajan, dosadan, razvučen, glup, neoriginalan (ljepoticu i zvijer smo apsolvirali s 4 godine), prekopiran (što god pričali, short film “The Space Between Us” je puno bolje u 13 minuta obradio ovu priču), nezanimljiv, baš te briga što će biti, nerazrađenih likova, nerazrađene fabule, nelogičan, iritantan i nedosljedan. Pa vi vidite hoćete li gledati. 


mudboundMUDBOUND (2017) – režija: Dee Rees, scenarij: Virgil Williams, glume: Garrett Hedlund, Jonathan Banks, Carey Mulligan

Meni je bio dosadan jer sam zasićena takvim temama kojih sam se u životu nagledala pa ne mogu baš objektivno ocijeniti vrijedi li to išta. Mene se likovi nisu dojmili, kao ni fabula, prvih sat vremena se ne događa apsolutno ništa osim slaganja slika i narativa svakog lika ponaosob. Na temu socijale i rasizma vidjeli smo boljih filmova, a nejasno je zašto je smješten oko II. svj. rata.


thepostTHE POST (2017) – režija: Steven Spielberg, scenarij: Liz Hannah, Josh Singer, glume: Meryl Streep, Tom Hanks, Sarah Paulson

Može se pogledati, ali meni je sve to malo isprekonstruirano, odnosno posloženo tako da se sve uklapa u poruku kako je sloboda medija u SAD-u ipak vrijednost koju će usprkos pritiscima sa svih strana pojedinci na kraju podržati čak i kada riskiraju sve. Ne kažem da se to nije dogodilo, ali uvjerena sam da se nije dogodilo tako kako je prikazano.


mercedesMR. MERCEDES (2017) – autor serije: David E. Kelley, glume: Harry Treadaway, Brendan Gleeson, Holland Taylor, Kelly Lynch

Solidno iako je previše epizoda. Lik psihopate i njegove majke su odlično razrađeni, a glumci su ih odlično otjelovili.  Ima još nekoliko epizodista koji su izuzetno zanimljivi, dok se glavni lik kojeg glumi Brendan Gleeson čini nekako izgubljenim jer je nedorečen. Radnja je napeta, no budući da je po romanu Stephena Kinga, nije moglo proći, a da se ne ubaci barem masku klauna. Pitam se što su se njemu klauni toliko zamjerili.


ABSENTIAABSENTIA (2017) – autor serije: Matthew Cirulnick, Gaia Violo, glume: Stana Katic, Patrick Heusinger, Cara Theobold

Solidno, ali ne i nezaboravno. Zanimljivo utoliko što zaista ne kužimo do zadnje epizode o čemu se radi i tko je kriv za što, ali sam rasplet je poprilično bezidejan i jako labav. Išlo se na to da krivac bude netko na koga baš nikada nismo pomislili i to zbog razloga koji je previše iskonstruiran, pa onda sve skupa pada u vodu. No, držat će vas zainteresiranima do kraja.


trumboTRUMBO (2015) – režija: Jay Roach, scenarij: John McNamara, glume: Bryan Cranston, Diane Lane, Helen Mirren

Po istinitom liku scenarista jednog od najboljih filmova Praznika u Rimu, o njegovim komunističkim uvjerenjima i vremenu u SAD-u kada je došao na crnu listu. U redu je za pogledati, iako mi se glavni link nije dopao jer sam alergična na sve osobe koje smatraju da su nešto posebno pa to svoje uvjerenje ispoljavaju u besramnom odnosu do svoje obitelji. Ne mislim ništa dobro o umišljenim veličinama (neovisno o njihovim stručnim kvalitetama). Kao ni o njihovom egzibicionizmu poput pisanja u kadi.


glasscastleTHE GLASS CASTLE (2017) – režija i scenarij: Destin Daniel Cretton, glume: Brie Larson, Woody Harrelson, Naomi Watts

Obiteljska drama u kojoj nema prave radnje osim nizanja jednih te istih slika. Majka bez osobnosti i otac koji je zabavan na trenutke pa ga djeca vole, ali je većinu vremena neodgovoran roditelj koji očekuje da ga vole bezuvjetno, čak i kad je zadnji gad. Djeca bi trebala biti zrelija od njega. Kraj je totalno neuvjerljiv, ali neizostavan dio američkog mindset-a.


wakefieldWAKEFIELD (2016) – režija: Robin Swicord, scenarij kratke priče: E.L.Doctorow, glume: Bryan Cranston, Jennifer Garner

Ne preporučujem. Živa dosada, a onda nakon 1:45 minuta u kojem glavni glumac prepričava i prepričava svoj mali beznačajni životić ni po čemu zanimljiv, na kraju ostanete kratkih rukava jer se režiseru učinilo zgodnim da ga ostavi otvorenim. Neobjašnjivo i nemotivirano ponašanje glavnog lika koje traje li traje, a onda isto tako neobjašnjivo i nemotivirano najednom prestane. Gotov film.


billboardsTHREE BILLBOARDS OUTSIDE EBBING, MISSOURI (2017) – režija i scenarij: Martin MCDonagh, glume: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell

Dobar, na momente odličan. Sjajna gluma Sama Rockwella i uobičajeno dobri, ali uglavnom isti kao u drugim ulogama, Frances i Woody. Sjajna priča i odlično ocrtani likovi. Poanta da nema sasvim zlih i sasvim ispravnih ljudi i da zapravo svaka naša odluka može pretegnuti na jednu ili drugu stranu. Inače film jako podsjeća na stil braće Coen. Preporuka.


soulsOUR SOULS AT NIGHT (2017) – režija: Ritesh Batra, scenarij: Scott Neustadter, glume: Jane Fonda, Robert Redford

Solidna drama napravljena s ukusom i mjerom. Ništa se ne događa, a opet… Neće biti zanimljiva nikome tko nije u 60-oj jer neće to moći razumjeti. Film za ljubitelje drama.  Nije velik i nezaboravan, ali je dobro osmišljen i odglumljen bez previše buke i histerije kao što je to inače uobičajeno u američkim filmovima.


hangmanHANGMAN (2017) – režija: Johnny Martin, scenarij: Michael Caissie, glume: Al Pacino, Karl Urban, Brittany Snow

Za ovaj film treba promijeniti izreku “100 puta viđeno” u “milijun puta viđeno”. Radije oribajte pećnicu.


motherMOTHER (2017) – režija i scenarij: Darren Aronofsky, glume: Jennifer Lawrence, Javier Bardem, Ed Harris

Glupo i dosadno do boli. Režija snimanja faca u close-up planu iritantna, cijela priča besmislena i toliko loše vođena da se inače ne tako loša ideja potpuno izgubila u besmislenim scenama koje traju unedogled. Prvih sat vremena se čini da gledamo remake Rosemaryne bebe, i to jako loš, a drugih sat filma skužiš da se radi o alegoriji, ali te dotuče sat vremena besmislenog nasilja jer smo njegovu poantu, kao i poantu cijelog filma već davno shvatili a prisiljeni smo gledati naporne scene Jenniferinog lica u prvom planu koje bi nas trebalo dirnuti, a sve što u nama budi osim dosade je misao: kako je ovo nekreativno i glupo ! Izbjeći.


shadowlineTHE SHADOW LINE (2011) – glume: Chiwetel Ejiofor, Christopher Eccleston, Kierston Wareing

Osim glavnog lika (pa i glumca koji ga je prilično loše dočarao) svi ostali likovi i glumci su odlični. Priča je također vrlo zanimljiva i prikazana na originalan, nov, dramski način tako da iako se radi o miljeu mafijaša, koji meni osobno nije najinteresantniji, nije mi bilo dosadno.


christineCHRISTINE (2016) – režija Antonio Campos, scenarij: Craig Shilowich, glume: Rebecca Hall, Michael C. Hall, Tracy Letts.

Film o Christine Chubbuck TV reporterke izz 70-ih godina prošlog stoljeća koja se borila s depresijom i nezadovoljstvom na radnom mjestu. Nejasno mi je čime je dotična zaslužila film. Dotična je, barem kako je prikazana u filmu, bila izuzetno iritantna osoba (glumica ju iritantno i glumi), a istovremeno ne vidimo zašto je bila smatrana dobrom TV reporterkom. To nam se samo kaže, ali i ne pokaže. Prema majci se također ponašala više nego neprihvatljivo, a istovremeno opet ne vidimo da je patila od depresije kao kliničkog poremećaja. Više se ponašala blago retardirano. Uzalud utrošeno vrijeme.


mindhunterMINDHUNTER (2017) – autor serije: Joe Penhall, glume: Jonathan Groff, Holt McCallany, Anna Tory

Serija nije neinteresantna, ali 10 epizoda je potpuno identičnih, završeci svake epizode su odrezani umjesto logično prekinuti, likovi su šablonski – šef koji stalno zakera i ne razumije, mladac koji je uvjeren da sve zna najbolje i nikoga ne sluša, stariji partner koji ga stalno kritizira, ali radi po njegovom uz bezbroj prijekornih pogleda sa strane, djevojka glavnog lika za koju nema apsolutno nikakvog opravdanja da bude uključena u radnju osim da se snimi par scena seksa (za koje se skuži nakon 3. epizode da su besmislene pa se od njih odustane, a onda se ne zna što bi se s djevojkom), odnos između nje i glavnog lika je lišen svake kemije i potpuno neuvjerljiv. Jedino što je dobro su uloge koje su dali epizodisti, glumci koji glume najgore serijske ubojice. Oni su zaista uvjerljivi i odlični.


radiusRADIUS (2017) – režija i scenarij: Caroline Labreche, glume: Diego Klattenhoff, Charlotte Sullivan, Brett Donahue

Još jedan film s odličnom početnom idejom (SF), ali nažalost slabe razrade. Šteta. Mogla je to biti odlična psihološka drama, a ispao je filmić koji se brzo zaboravlja.


theredeemingTHE REDEEMING (2018) – režija: Brian Barnes, scenarij: Roger Thomas, glume: Robert Blackwood, Robert Coren, Ryan Wichert

Britansi psihološki triler. Karakteristika ovog filma je amaterska režija i gluma. Više sliči nekoj vježbi na akademiji (prve godine) nego ozbiljno shvaćenoj režiji. Međutim, radnja filma je ipak intrigantna pa se film odgleda do kraja. Je li žena luda ili samo luckasta? Tko je nepoznati (ili poznati) koji u sred noći dolazi na vrata? Kraj je neuvjerljiv jer se htjelo napraviti happy end, pa je ispalo isforsirano. Amaterska gluma ipak ima neke svoje draži. Ako se pomirimo da gledamo režisersko/scenarističko/glumačko amatersko ostvarenje, nećemo biti posve razočarani.


fortitudeFORTITUDE (2018) – 3. sezona, autor: Simon Donald, glume: Richard Dormer, Björn Hlynur Haraldsson, Sienna Guillory, Sofie Gråbøl, Dennis Quaid

Loše. U odnosu na prvu sezonu, ova joj nije niti sluga. Sve je kao nešto jako dramatično i misteriozno, ali baš ništa nije razrađeno do kraja. Uvedeni su neki blesavi motivi nekog lika za kojeg ne znaš je li lud ili je nadnaravna sila, ljudi pronađeni bez glava, likovi koji sebi režu penise, lokalna korupcija pomiješana s nekim tobože nadnaravnim silama ili virusima ili ko zna čim. Gluma Bjorna je beskrajno loša, kao i Dennisa Quaida, a opet upitno je što da jadni tu opće glume jer im se teško uživjeti u ulogu za koju ne znaju što bi zapravo trebala biti. Konfuzija je mislim namjerno stvorena pa da si gledatelji uzmu što im paše. Meni, ništa.


bluebeardBLUEBEARD (2017) – režija i scenarij: Soo-youn Lee, glume: Jin-Woong Cho, Goo Shin, Dae-Myung Kim

Južno-korejski psihološki triler. Vrlo dobar pripadnik svog žanra. Teško je odrediti što je istina, a što iluzija. Glavni lik se bori sa svojim sumnjama da mu je stanodavac zapravo serijski ubojica, pa na temelju svoje prvotne sumnje gradi “dokaze”. Svaki od njih može biti istinit, a sve zajedno može biti samo krivo protumačeno. Ne zna glavni lik što je što, a pomalo ludi od svega toga, a ni mi kao gledatelji nismo baš sasvim sigurni. Jedino što mi ne ludimo.


bobA STREET CAT NAMED BOB (2016) – režija: Roger Spottiswoode, scenarij prema romanu, glume: Luke Treadaway, Bob the Cat, Ruta Gedmintas

Film o povezanosti čovjeka i životinje, o susretu treće vrste u kojem neznano zašto životinja odabire svog čovjeka i ostaje uz njega vjerno i postojano. Predivan žuti mačak koji glumi sam sebe jer je film inspiriran istinitom pričom o mačku koji je odabrao život s uličnim pjevačem i narkomanom i svojim dolaskom u njegov život, spasio ga. Kakve su to veze teško je definirati, ali da su najčišći oblik onoga što očekujemo i želimo da ljubav bude, jesu. Preporuka.


wantedYOU ARE WANTED (2017) – autori: Hanno Hackfort, Bob Konrad, Richard Kropf, glume: Matthias Schweighofer, Alexandra Maria Lara, Catrin Striebeck

Oponašanje američkih triler serija. Ukradeni identitet. Žrtva je sumnjiva po svemu, ali naravno da je nevina. Da bi se spasila mora sama potražiti tko mu smješta. Već viđeno? Naravno, milijardu puta. Zanimljivo? Nije. Napeto? Nije. Treba li gledati? Ne treba.


trappedTRAPPED (2016)indijski – režija: Vikramaditya Motwane, scenarij: Amit Joshi, Hardik Mehta, glume: Rajkummar Rao, Geetanjali Thapa, Shiladitya Sen

Lik ostane zaključan na najvišem katu jednog nebodera u kojem još nitko ne živi, nema vode i ničeg drugog. Kako se izvući iz tog kaveza, kad te nitko ne vidi i ne čuje. Gotovo pa nikako. Klaustrofobično. Kako se čovjek snalazi u situaciji u kojoj ništa nema. Koliko uspijeva preživjeti i kako kreativno se snalazi. Meni uvijek interesantna tema kako ljudski mozak radi i što je čovjek sve sposoban poduzeti da preživi.


99homes99 HOMES (2014) – scenarij i režija: Ramin Bahrani, glume: Andrew Garfield, Michael Shannon, Laura Dern

Socijalna drama u kojoj je suprotstavljena priča nezaposlenog oca koji se bori protiv ovrhe obiteljskog doma i brokera nekretnina koji radi sve za svoj interes i dobit. Dotični zapošljava tog nezaposlenog lika da za njega obavlja izbacivanja drugih obitelji iz njihovih domova kako bi zadržao svoj. Pouka u stilu – il ćeš gaziti ili ćeš biti pregažen jer ako si ne pomogneš, nitko drugi ti neće. Nije loš i propitkuje neke vrlo važne teme. No radnjua je dosta pravocrtna i motivi se dosta ponavljaju. Trebalo je temu bolje, dublje i šire, razraditi jer to zaslužuje i jer se tiče jako velikog broja ljudi neovisno gdje žive.


gamenightGAME NIGHT (2018) – režija: John Francis Daley, Jonathan Goldstein, scenarij: Mark Perez, glume: Jason Bateman, Rachel McAdams, Kyle Chandler, Jesse Plemons

Nekoliko parova sastaje se redovito da bi se igrali društvene igre. Jedne večeri dobiju zadatak da pronađu brata jednog od njih kojeg su navodno kidnapirali opasni kriminalci. Podijelivši se u ekipe bacaju se u potjeru uvjereni da se radi o igri. Radi li se o igri? Ima pucnjave, krvi, ubojstava. Znači nije igra. Ili ipak je? Ono što je sigurno je da film obiluje uobičajenim blesavim scenama i preglumljivanjem američkih glumaca (jer oni to tako vole, a naučili su i druge po svijetu da to vole i traže). Jedini koji je briljantan glumac ma što i ma gdje glumio je Jesse Plemons. Čovjek koji isključivo svojom genijalnom glumom razbija sve predrasude o tome kako glumac treba izgledati da bi ga se angažiralo. Sjajan je.


boneTO THE BONE (2017) – scenarij i režija: Marti Noxon, glume: Rebekah Kennedy, Lily Collins, Dana L. Wilson, Keanu Reeves

Priča o djevojkama (većinom) i dečkima koji se bore s anoreksijom i drugim poremećajima u prehrani. Nije sentimentalan, nije iritantan, nije nametljiv. Shvatiš koliko si takve osobe ne mogu pomoći jer je mehanizam nejedenja jedina kontrola koju osjećaju da imaju, a bez nje su izgubljeni. Stvarno teško za gledati jer se i kao gledatelj osjetiš bespomoćno i pitaš kako teško mora biti kada ti je to kći, sestra, prijateljica. Svakako pogledajte ako ništa o tome ne znate.


counterpartCOUNTERPART (2017) – autor: Justin Marks, glume: J.K.Simmons, Harry Lloyd, Nazanin Boniadi

Paralelne stvarnosti u jednoj od kojih je glavni lik zaposlenik u ogromnom sustavu bezličnih djelatnika, a u drugoj vrhunski špijun. U jednoj realnosti mu žena umire u bolnici, u drugoj je šefica tom super špijunu. Oni igrom slučaju zamjenjuju mjesta i svaki živi životom onog drugog. Ideja paralelnih stvarnosti u kojima živimo mi, ali ne istim životima, a koja je mogla biti iskorištena na bezbroj zanimljivih i intrigantnih načina fokusirala se oko hladnog rata kojeg očito mnogi filmaši ne mogu prežaliti što ga nema.


crookedCROOKED HOUSE (2017) – režija: Gilles Paquet-Brenner, scenarij: Julian Fellowes, glume: Max Irons, Stefanie Martini, Glenn Close, Christina Hendricks, Terence Stamp, Gillian Anderson

Tipičan zamoran film po romanu Agathe Christie. Tko voli, nek izvoli, ali meni je sve to na isti kalup. Puno buke ni oko čega. Svi su sumnjivi i svi bi mogli biti ubojice, a onda je samo jedan, bla-bla-truć-truć. Svi likovi u ovom filmu su jednako nezanimljivi.


icebergTHE TIP OF THE ICEBERG (2016) – režija: David Canovas, scenarij: Jose Amara Carrillo, David Canovas, glume: Maribel Verdú, Carmelo Gómez, Fernando Cayo

Španjolska triler drama snimljena po istinitom slučaju. Navodno. Uglavnom, istražuje se zašto su se neki zaposlenici bacili s prozora radne sobe. Pa se onda svašta otkrije. Od spolnog uznemiravanja, seksa na radnom stolu, korupcije, zataškavanja i tako to. Gluma glavne glumice je jako loša tako da sve izgleda namješteno i nekako umjetno pa se teško uživjeti u radnju. Zaboravila sam ga čim sam ga pogledala.


tomahawkBONE TOMAHAWK (2015) – scenarij i režija: S. Craig Zahler, glume: Kurt Russell, Patrick Wilson, Matthew Fox

Vestern horror. E, da. Ajmo uzeti neke kanibale koji žive u pećinama (na Divljem zapadu?!) i potjeru za njima da spase one koje su ti kanibali oteli jer, je li, ljudi su došli u grad u nabavku mesa. E, sad, potjera za njima traje danima i noćima na konjima, iako su kanibali pješaci ! Oni nisu zapravo ljudi nego primitivna neka plemena koja nisu evoluirala, okrutni, grozomorni, prljavi i zli. Potjera onih koji su navodno evoluirali je prilično nespretna pa jedan po jedan bivaju izbačeni iz igre. Dakle, sigurno može i gluplje, ali ovo je dovoljno glupo da preporuka bude: nikako ne gledati.


allthemoneyALL THE MONEY IN THE WORLD (2017) – režija: Ridley Scott, scenarij: David Scarpa, glume: Michelle Williams, Christoper Plummer, Mark Wahlberg

Otmica 16- godišnjeg unuka jednog od najbogatijih ljudi svijeta J. Paul Gettya, odbijanje djeda da plati otkupninu, borba majke da ga nagovori, pokušaj bijega unuka iz zarobljeništva i naravno happy end. Po istinitom događaju, ali who cares. Dosadno i nezanimljivo. 


cloverTHE CLOVERFIELD PARADOX (2018) – režija: Julius Onah, scenarij: Oren Uziel, glume: Gugu Mbatha-Raw, David Oyelowo, Daniel Brühl

Gledala sam ga ove godine, ali pojma više nemam o čemu je. Znam da ima nekih neobičnih događanja na svemirskom brodu punom znanstvenika, ali koja je radnja ili kakvi su likovi pojma nemam više. Mislim da to najbolje govori o tome kakav je ovo film i treba li ga gledati.


vincentST. VINCENT (2014) – režija i scenarij: Theodore Melfi, glume: Bill Murray, Melissa McCarthy, Naomi Watts

Prijateljstvo dječaka koji većinu vremena provodi sam i susjeda mizantropa. Naravno da će na kraju mizantropov otpor biti slomljen, a dječak ga proglasiti svojim herojem. Ovakvi filmovi se baziraju na prikazivanju ličnosti koje su iritantne (jer kakav bi inače mogao biti čovjek koji voli svoju privatnost), a koje odjednom shvate kako je život lijep i druženje s ljudima prekrasno. Jer, treba poslati poruku: volite se ljudi. Zaključite sami.


boymissingBOY MISSING (2016) – režija: Mar Targarona, scenarij: Oriol Paulo, glume: Blanca Portillo, Antonio Dechent, Vicente Romerož

Španjolska triler drama. Otmica djeteta, puštanje navodnog kidnapera na slobodu i uzimanje pravde u svoje ruke od strane majke, slavne odvjetnice, a što ima fatalne posljedice. Ništa posebno, ali gledljivo.


pathTHE PATH (2016-2018) – serija – autorica: Jessica Goldberg, glume: Aaron Paul, Michelle Monaghan, Emma Greenwell, Hugh Dancy

Serija o zajednici vjerskih sljedbenika, vrsti nekog kulta koji žive odvojeno i prema svojim pravilima. Hijerarhija postoji, a uz nju i zloupotreba moći i položaja. Slijepa vjera prema vođama i sumnje i propitivanja od strane glavnog lika. Ono što je meni tužno je što nakon Breaking Bad serije tamo izvanredan Aaron Paul više ne može naći pravu ulogu. Serija je tako-tako, sličnija sapunici nego ozbiljnom portretiranju takvih zajednica i svega što proizlazi iz neupitnog sljedbeništva bilo koga i bilo čega.


revengeREVENGE (2017) – scenarij i režija: Coralie Fargeat, glume: Matilda Anna Ingrid Lutz, Kevin Janssens, Vincent Colombe

Na vikend lova u divljini jedan od trojice oženjenih lovaca povede svoju ljubavnicu, seksipilnu provokatoricu. Slijedom raznih okolnosti dotična postaje njihova lovina. I naravno da jedna gradska starleta super se snalazi u potpunoj divljini i to ne samo gola i bosa, nego i proburažena kolcem posred trupa. Smakne ih jednog po jednog, krvi više od krda slonova. Nije SF. Muškarci – svi – prikazani ko zadnja gamad i ubojice. Čemu takvi filmovi? 


downrangeDOWNRANGE (2017) – režija i scenarij: Ryûhei Kitamura; glume: Kelly Connaire, Stephanie Pearson, Rod Hernandez

Solidno napeto snimljeno. Grupa mladih ljudi kojima pukne guma na sred ničega postane metom nevidljivog snajperiste. Njihovi pokušaji da se izvuku iz nemoguće situacije su dovitljivi, ali uglavnom neuspješni. Sve bi bilo u redu kad bismo shvatili zašto taj snajperist puca po njima. Sama činjenica da puca i da su u opasnosti u jednom trenutku mora biti objašnjena, makar i ludilom dotičnog. Propušteno što je velika mana. Inače ok za predstavnika žanra.


wizardTHE WIZARD OF LIES (2017) – režija: Barry Levinson, scenarij: Sam Levinson, glume: Robert de Niro, Michelle Pfeiffer

Propast Berniea Madoffa, koji je akter najveće prevare u povijesti SAD-a, teške 65 milijardi. Film prikazuje njegov odnos prema sinovima i supruzi koja je prikazana kao osoba koja pojma o pojmu nije imala. Osobno smatram da su takve supruge ili beskrajno glupe ili im odgovara da izigravaju da su beskrajno glupe što po meni ne bi trebala biti olakotna okolnost. De Niro vrlo solidno odglumio Madoffa, dok je Pfeiffer bila iritantna i neuvjerljiva.


witnessTHE WITNESS FOR THE PROSECUTION (2017) – glume: Kim Cattrall, Monica Dolan, Andrea Riseborough, Toby Jones

Opet film po romanu Agathe Christie. Nevjerojatna je količina njezinih romana koja je filmovana, kao i općenito broj njezinih romana. Ko da je živjela dva-tri života. Uglavnom, nema se što reći. Klasična priča A.C. iako ovaj puta je puno lakše uočiti ubojicu kojeg drugi ne vide. Mislim da neću više birati i gledati filmove po njezinim romanima.


sparowRED SPARROW (2018) – režija: Francis Lawrence, scenarij: Justin Haythe, glume: Jennifer Lawrence, Joel Edgerton, Matthias Schoenaerts, Charlotte Rampling, Mary-Louise Parker, Jeremy Irons

Glupavi film o špijunaži. Glavni lik je Ruskinja i škola za špijunke u kojima ih uče da koriste svoje tijelo kao prostitutke, jer u američkim obavještajnim službama to ne rade, zar ne, neumoljivi zli, ružni i pokvareni Rusi i šarmantni Ameri. Lawrence su humanizirali utoliko što sve što radi (postaje hladnokrvna svestrana ubojica) radi zbog bolesne majke. Stvarno dirljivo ! Totalna glupost.


cargoCARGO (2017) – režija: Ben Howling, scenarij: Yolanda Ramke, glume: Martin Freeman, Anthony Hayes, Susie Porter

Nakon što virus zarazi većinu stanovništva (bilo bi interesantno vidjeti koliko filmova počinje tim motivom virusne apokalipse), otac nastoji održati kći u životu i pronaći tko bi o njoj brinuo (mala beba) jer postoji mogućnost da je i on zaražen. Jer kada znaš 100% da zaraženima nema pomoći i znaš kako se zaraza prenosi i manifestira, i da je vrijeme inkubacije recimo 24 sata,  ti ipak uspiješ u to vrijeme strpati par stotina kilometara pješačenja, razne okršaje po putu s raznim spodobama jer vrijeme je ionako subjektivna kategorija, zar ne?! Gledateljima se svašta može prodati jer ionako je malo onih koji uočavaju takve detalje.


undercoverUNDERCOVER (2016) – mini serija – autor: Peter Moffat, glume: Sophie Okonedo, Adrian Lester, Daniel Ezra

Žena biva imenovana na mjesto prve crne državne odvjetnice. I sve je super-truper, a onda sazna da suprug s kojim je u braku već 20 godina zapravo nije onaj za kojeg je vjerovala da jest, da ju špijunira i da je povezan s jednim slučajem od prije 20 godina u kojem je ubijen aktivist za ljudska prava. Izgubivši povjerenje sumnja u sve, a istovremeno istražuje taj slučaj za koji je i osobno i intimno vezana. Problem je glavni lik koji se ponaša kao šiparica koju dečko koji joj se sviđa ne želi povesti na ples jer vodi neku drugu pa histerizira i cmizdri, a ne kao ono što bi trebala biti –  zrela žena s odraslom djecom kojoj je povjerena jedna od najviših funkcija u pravosuđu.


marshallMARSHALL  (2017) – režija: Reginald Hudlin, scenarij: Michael Koskoff, glume: Chadwick Boseman, Josh Gad, Kate Hudson

Priča o Thurgood Marshallu, odvjetniku koji je postao prvi Afro-američki sudac Vrhovnog suda. Nažalost, niti malo upečatljivo. Dosta iskonstruirano, a glumci ne glume stvarne ljude, već su svi pomalo frajeri koji se preseravaju tako da se teško uživiti u radnju kao i prihvatiti da se radi o stvarnoj ličnosti ili ličnostima.


ritualRITUAL (2017) – režija: David Bruckner, scenarij: Joe Barton, glume: Rafe Spall, Arsher Ali, Robert James Collier

Četvorica prijatelja odlaze na planinarenje u spomen na stradalog frenda. Na putu koji je isprva druženje i razmjena sjećanja, pa i okrivljavanja, glavni lik doživljava čudna priviđenja, a potom i susret s nekakvom dijaboličnom silom. I sve ode u kukuruz. Te demonske sile koje vladaju šumama su poprilično smiješne i bave se glupostima poput strašenja vikend planinara. Jel bi se moglo smisliti nešto malo originalnije od toga?


riverRIVER (2015) – serija – autor: Abi Morgan, glume: Stellan Skarsgård, Nicola Walker.

Skarsgård je u ovoj ulozi užasan jer je lik koji su autori smislili užasan. Dosadan do bola, mutav, glupav, nespretan, nesposoban kao policajac. Uvjeravani smo da je izuzetan u svom poslu, ali ono što vidimo je sve samo ne izuzetna sposobnost. Istovremeno je tu i lik koji glumi meni omiljena Nicola Walker i koja se pojavljuje u seriji kao partnerica koja je poginula, ali ju on i dalje doživljava kao živu pa s njom komentira razne slučajeve tražeći paralelno i njezinog ubojicu. Nije mi se dopala serija.


romanROMAN J. ISRAEL, ESQ. (2017) – režija i scenarij: Dan Gilroy, glume: Denzel Washinton, Colin Farrell, Carmen Ejogo

Odvjetnik idealist, pristojan, uporan, bez inhibicija, pravedan. I što se dogodi da to prestane biti. Zanimljiv film, odličan Denzel (što je stariji to je bolji glumac).


BancroftBANCROFT (2017) – autorica: Kate Brooke, glume: Sarah Parish, Faye Marsay, Ryan KcKen

Odlična serija. Što kada oni kojima je povjereno da hvataju zločince i prijestupnike ni sami nisu čisti? Kako se ponašaju kada osjete da im je netko na tragu? Za što su sve spremni? Do kuda su spremni ići i što učiniti da zaštite sebe i svoju tajnu?


midnighteresMIDNIGHTERS (2017) – režija: Julius Ramsay, scenarij: Alston Ramsay, glume: Alex Essoe, Perla Haney-Jardine, Dylan McTee

U nesretnom slučaju bračni par zgazi čovjeka. Nitko ih nije vidio. Stave ga u auto da ga odvezu u bolnicu, ali on umire. Voze ga kući. Je li mrtav? Kakve veze ima sestra koja se vraća drugi dan?  Kakve veze ima stranac koji dolazi na vrata? Tko će biti, a tko ostati žrtva? Prilično loše odglumljeno, a ni režija nije za pohvaliti. Priča bez iznenađenja.


jamestownJAMESTOWN (2017) – glume: Naomi Battrick, Max Beesley, Claire Cox

Serija o doseljenicima u Ameriku u 17. st. Igre i igrice u pokušaju da se uspostavi vlast i odnosi među stanovnicima novonastajućeg gradića. Žene po narudžbi koje su dolazile da se udaju na neviđeno. Ljubavi, preljubi, silovanja, nehumanosti, humanosti, prve farme, prvi manipulatori i prve represije. Nije nezanimljivo, ali većina likova previše podsjeća na današnje odnose i ponašanje nego na 17. stoljeće. Premalo je autentična.


goliathGOLIATH (2016-2018) – autori: David E. Kelley, Jonathan Shapiro, glume: Billy Bob Thornton, Tania Raymonde, Nina Arianda

Propali, nekada uspješni, odvjetnik, sada pijanica i odvjetnik za male pare. A onda dobije mogućnost da se osveti onima koji su ga uništili. U svemu mu pomaže naravno prostitutka, jer one su zapravo najsposobnije, najbolje, najvećeg srca i najhumanije osobe na svijetu. Meni je serija bila dosadna, a visoka ocjena na imdb-u je jedna od misterija svijeta. Lik kojeg Billy Bob glumi je dosadan, isprazan, nezanimljiv i iritantan u svojoj ovisnosti o alkoholu. Beskrajne scene njegovog pijenja ne znam čemu služe osim bildanju minutaže. Prva sezona mi je bila i više nego dovoljna.


tendaysTEN DAYS IN THE VALLEY (2017-2018) – autor: Tassie Cameron, glume: Kyra Sedgwick, Adewale Akinnuoye-Agbaje, Erika Christensen

Scenaristici slavnih krimi serija u sred noći nestane dijete iz kreveta jer je ona naravno morala ići nadopisati epizodu u tri ujutro u odvojenu kućicu od ogromne kuće u kojoj inače živi, pa da bi ostala budna prvo pozvala dilera i tako zaspala.  Nastoji pronaći svoje dijete uz pomoć detektiva iako ga ne sluša ništa i radi po svom. Trebali bismo suosjećati s majkom, ali Kyra ju nije donijela na način da je to moguće pa nam uglavnom ide na živce. Glumatanje velike majčice iako se izuzetno neodgovorno ponašala i dok je dijete bilo doma. Podrška od strane njezine sestre koja je upitna u više aspekata. Sve u svemu neuvjerljivo, a zbrkano do te mjere da čak i ne čekamo s nestrpljenjem hoće li dijete biti pronađeno.


missionsMISSIONS (2017) – autori: Julien Lacombe, Ami Cohen, Henri Debeurme, glume: Hélène Viviès, Clément Aubert, Mathias Mlekuz

SF. Francuski. Putovanje na Mars. I onda kad dođu skuže da nisu prvi. I počnu razne halucinacije glavnog lika pa ispadne da je Mars nju zapravo dozvao sa Zemlje jer je ona neko biće koje tu spada, i njezin lik je ucrtan i bla-bla-truć-truć. Uglavnom događaju se nekakve bedastoće, pronalaze čovjeka iz prošlosti, ali on zna o njima nešto, što još ni oni sami ne znaju, pa se navažaju u nekom rasklimanom vozilu po Marsu, pa puno kamenja, pa neki kovčeg pa ovo pa ono….izbjegnite.


deliciousDELICIOUS (2016-2018) – autor: Dan Sefton, glume: Emilia Fox, Ian Len, Dawn French

Dramska serija o hrani, ljubavi i preljubima. Smještena u Cornwall. Bivša supruga, nova supruga, kći prve, sin druge, u međusobnim odnosima nakon srčanog udara glavnog mužjaka. Koji se tu i tamo pojavi u njihovim glavama s ovom ili onom rečenicom. Nažalost, nije zanimljivo jer nema radnju. Skače se s lika na lik i to je to. Dawn je gubitkom kila izgubila svoj jedinstveni šarm i zanimljivost.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s